FLAHERTY, Robert J.

FLAHERTY, Robert J., am. filmski redatelj i snimatelj (Iron Mountain, Michigan, 16. II 1884 — Dummerston, Vermont, 23. VII 1951). Sin rudarskog inženjera koji je tragao za nalazištima željeza i zlata, djetinjstvo je proveo u neistraženim, brdovitim predjelima, neprestano u dodiru s prirodom i izoliranim etničkim grupama; to je u njemu razvilo ljubav prema netaknutoj prirodi i duboke simpatije prema ljudima daleko od urbane civilizacije. U razdoblju 1913—16. sudjelovao je u nizu ekspedicijâ u sjev. dijelovima Kanade i amaterski snimao Eskime koji žive u zalivu Hudson. Međutim, zbog vlastite nepažnje, sav taj materijal je izgorio, ali se F. 1920. vratio na isto mjesto, financiran od trgovaca krznom, braće Revillon, da ponovo snimi film, ovaj put s promijenjenom koncepcijom. Dok je prvi put imao čistu dokumentarističku namjeru da preslika život »takav kakav jest«, novi je film trebao »prikazati Eskime ne sa stajališta civiliziranih ljudi, već onakve kakvima sami sebe vide«. Dvije godine živio je s Eskimima i snimao, a rezultat je bio film Nanook sa Sjevera (Nanook of the North, 1922) za koji se nije mogao naći distributer; bez uobičajene priče i s neprofesionalnim glumcima, film je govorio o jednostavnom životu, o borbi za opstanak u surovim uvjetima prirode, o vječitoj opasnosti od gladi i smrzavanja (Flahertyjev film je opjevao tu surovu prirodu i s toplinom i simpatijom opisao Eskime). Kada je napokon am. ogranak kompanije Pathé pristao da distribuira taj film, umj. i komerc. uspjeh bio je golem (o Nanooku se čak pišu »šlageri«). Zato je kompanija Paramount (koja je odbila Nanooka) odmah ponudila Flahertyju da snimi »drugog Nanooka«, ali ovaj put u idiličnoj Polineziji. Međutim, usprkos egzotičnih snimki, taj film, Moana (1926), uza sve simpatije kritike, doživio je potpun komerc. neuspjeh; u filmu se zapažao nedostatak središnje teme Flahertyjeva prvijenca — borbe za opstanak. Zbog toga, F. je bio prinuđen prihvatiti ponudu kompanije MGM da zajedno sa W. S. Van Dykeom snimi film Bijele sjene (White Shadows of the South Seas, 1928), ali je napustio snimanje, jer se nije slagao s komerc. koncepcijama Van Dykea. Nešto slično, zbog različitih pogleda na film. umjetnost, dogodilo se nedugo potom, kada je sa F. W. Murnauom na Tahitiju snimao film Tabu (1928), priču o lovcu na bisere i njegovoj djevojci koju mu otimaju »po volji bogova«. Murnau je film dovršio sam, a F. ostao bez posla i mogućnosti da snima u SAD. Razočaran, na poziv J. Griersona (vođe → Britanskoga dokumentarističkoga pokreta) odlazi u Vel. Britaniju, gdje najprije režira kratkometr. film Industrijska Britanija (Industrial Britain, 1933). Na ir. obali 3 je godine snimao film o teškom životu ribara u borbi s morem, dok njihove žene »otimlju« komadiće obradive zemlje kamenu i vjetru; Čovjek s Arana (Man of Aran, 1934), s očitijom dokumentarističkom fakturom od Nanooka, ocijenjen je kao najljepša film. poema moru. U Britaniji snima i dječji igr. film Gonič slonova (The Elephant Boy, 1937, suredatelj sa Z. Kordom). Vrativši se ponovo u SAD, F. po narudžbi Ministarstva poljoprivrede snima film Zemlja (The Land, 1942), ali pošto je film završen po ulasku u rat, ocijenjen je kao »suviše depresivan« za postojeće okolnosti i nikad nije prikazan; tema filma je tužna sudbina ljudi na zemlji koju erozija pretvara u pustinju, a njih u beskućnike (to je jedini Flahertyjev film koji sadrži neku, spontanu, notu soc. kritike). Posljednji film koji režira financirala je kompanija Standard Oil; Priča iz Louisiane (Louisiana Story, 1948), jedini film koji sam nije i snimio (već R. Leacock), jest fragmenat iz života jednog dječaka u močvarama Louisiane, okruženog netaknutom prirodom i sretnog do trenutka kada se pojavljuju buldožeri i strojevi za bušenje nafte koji iz osnova mijenjaju i prirodu i život dječaka. Ovaj, po općem mišljenju, »najljepši Flahertyjev film« pokazuje da je on neprekidno pričao samo jednu priču, dokazujući jednu, romant. tezu: iskonski, primitivni čovjek je dobar i sretan u svojoj bijedi i neznanju, do trenutka kada se u njegov život umiješa razarajuća civilizacija. Do smrti 1951. je ostao vjeran takvom promatranju svijeta. Iza njega su ostala dva nerealizirana projekta, jedan bitno različit od svih prethodnih: Zelena granica (The Green Border) trebao je biti film o Njemačkoj podijeljenoj poslije II svj. rata, a drugi Istok je Zapad (East Is West), film o Hawajskom otočju, oba po narudžbi Ministarstva vanjskih poslova SAD.

Premda najčešće nazivan ocem dokumentarnog filma, F. je u stvari bio tvorac »poetskog dokumentarizma«, stvaralac posve osobnog stila, bez prethodnikâ i bez pravih nasljednika u historiji filma. Njegovi filmovi zasnovani na rekonstrukcijama i dramatizacijama stvarnosti imaju onoliko dokum. vrijednosti koliko je gledatelj spreman primiti subjektivno Flahertyjevo viđenje svijeta i svjedočenje o njemu. Flahertyjev poetski svijet lišen je soc. sukobâ, u njemu dominira borba s prirodom ili sukob nedirnute prirode s civilizacijom. Po vlastitim riječima, težio je da »zemlje koje nedovoljno poznajemo« (kao i stanovnike tih zemalja) prikaže »s istom simpatijom«, da o njima stvori sliku koja će biti i egzaktna i pristrana. Zbog toga, ma kolika bila ljepota i poetska vrijednost njegovih filmova, njihova dokum. vrijednost je jednostrana. Ističući razliku između vlastitih shvaćanja dokum. filma i romant., poetskih vizija Flahertyja, J. Grierson je rekao: »Kad Flaherty tvrdi da je đavolski teško boriti se u divljini za svakodnevni kruh, onda se s dosta opravdanosti može odgovoriti da je nama više stalo do problema kako se ljudi bore za svakodnevni kruh usred obilja«.

Ostali filmovi (kratkometražni): Grnčar (Pottery-Maker, 1926); Otok za 24 dolara (The Twenty-Four Dollar Island, 1927).

LIT.: P. Mullen, Man of Aran, Cambridge 1935; F. Hubbard Flaherty, Elephant Dance, London 1937; M. Gromo, Robert Flaherty, Parma 1952; R. Griffith, The World of Robert Flaherty, London/New York/Boston 1953; P. Gobetti, Robert Flaherty, Torino 1960; F. Hubbard Flaherty, The Odyssey of a Film-Maker: Robert Flaherty Story, New York/Urbana 1960; C. Fernández Cuenca, Robert Flaherty, Madrid 1963; A. Calder-Marshall, The Innocent Eye: The Life of Robert J. Flaherty, New York 1963; Ž. Bogdanović, Robert Flaerti: Čovek iz Arana, Beograd 1963; W. Klaue/J. Leyda (urednici), Robert Flaherty, Berlin 1964; H. Agel, Robert J. Flaherty, Paris 1965; L. Jacobs, The Documentary Tradition: From Nanook to Woodstock, New York 1971; E. Barnouw, Documentary: A History of the Non-Fiction Film, New York 1974; A. Napolitano, Flaherty, New York 1975; H. G. Weinberg, Robert Flaherty and Hans Richter, New York 1980.