FIELDS, W. C.

traži dalje ...

FIELDS, W. C. (pr. ime William Claude Dukinfield), am. filmski i kazališni glumac i scenarist (Philadelphia, 29. I 1879 — Pasadena, California, 25. XII 1946). Provodi teško djetinjstvo; već sa 11 godina bježi od kuće, uzdržavajući se fiz. poslovima, često uvlačen u ulične tuče, u kojima je »zaradio« deformirani nos (uz tanke »zle« usne, mrgodan pogled i rijetku kosu, kasnije bitno obilježje njegova glum. imagea). Njegovi prvi zabavljački nastupi vezani su uz žonglerstvo, što ga dovodi do uloga u vodviljima, u kojima 1901. s uspjehom gostuje u Londonu i Parizu. Prvu ulogu na Broadwayu dobiva 1905, a na filmu 1915, u jednome kratkometražnom igr. filmu. God. 1915—21. u stalnom je angažmanu u reviji Ziegfeld Follies. Pravu film. karijeru započinje 1925. u filmu Sally of the Sawdust (1925) D. W. Griffitha, a u nij. periodu zapažen je još u filmu Takav je tvoj stari (1926) G. La Cave. Status komičarske zvijezde (jedne od prvih u razdoblju zv. filma) stječe, međutim, tek s pojavom zv. filma, kada njegov nazalni, stružući glas efektno upotpunjava izgled i glum. stil. Najbolje uloge ostvaruje 30-ih godina u filmovima Noge od milijun dolara (1932) E. Clinea, Kad bih imao milijun (1932) N. Tauroga, Alice u zemlji čudesa (1933) N. Z. McLeoda i David Copperfield (1935) G. Cukora — kao činovnik koji uzaludno nastoji popraviti svoj status (inače jedina dramska uloga u cjelokupnoj njegovoj karijeri). Posljednje razdoblje njegova stvaralaštva obilježuju komedije Moj mali vrapčić (1940) i Nikad ne popuštaj žutokljuncu (1941) E. Clinea.

Karakter Fieldsove komičarske osobnosti predstavljaju preferiranje verbalnog nad vizualnim, a s tim u vezi korišćenje tehnike usporena slapsticka, te izrugivanje vladajućeg morala, obiteljskog života, posebno pak simbola am. napretka — visokog društva, bankarâ, industrijalaca i dokone mladeži. Za većinu svojih filmova sâm je pisao scenarije ili surađivao na njima — pod neobičnim pseudonimima Otis J. Criblecoblis, Mahatma Kane Jeeves i Charles Bogle, a gl. likovi uvijek su mu hvalisavi prevaranti, kronični alkoholičari, papučari, mizantropi i pritajeni ženomrsci — mahom neljubazne osobe. Nastupio je u ukupno 35 dugometr. igranih filmova, a često je nastupao i u kratkim igranima.

I nakon smrti ostao je popularan, a nakon dvadesetak godina dovinuo se čak do razine film. kulta. O njemu je snimljen biografski film W. C. Fields i ja (1976) A. Hillera, sa R. Steigerom u naslovnoj ulozi.

Ostale važnije uloge: Ta Royleova djevojka (D. W. Griffith, 1926); Divljanje (G. La Cava, 1927); Tillina razorena romanca (A. E. Sutherland, 1928); Njezino veličanstvo ljubav (W. Dieterle, 1931); Međunarodna kuća (A. E. Sutherland, 1932); Šest veseljaka (L. McCarey, 1934); Staromodni način (W. Beaudine, 1934); Mississippi (A. E. Sutherland, 1935); Poppy (A. E. Sutherland, 1936); Velika emisija 1938. (M. Leisen, 1938); Ne smiješ varati poštenog čovjeka (G. Marshall, 1939); Bankovni detektiv (E. Cline, 1940); Senzacije 1945. (A. L. Stone, 1944).

LIT.: R. Lewis Taylor, W. C. Fields: His Follies and His Fortunes, Garden City 1949; D. Deschner, The Films of W. C. Fields, New York 1966; W. K. Everson, The Art of W. C. Fields, Indianapolis 1967; C. Monti, W. C. Fields and Me, Englewood Cliffs 1971; R. J. Anobile, A Flask of Fields, New York 1972.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

FIELDS, W. C.. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1662>.