LZMK

Filmska enciklopedija

EROTIKA NA FILMU Filmska traka traži dalje ...

EROTIKA NA FILMU. Kod priopćajne obradbe erotike valja razlikovati erotizam od pornografije. Pojava pornografije vezana je uz društv. zabrane nad spolnim ponašanjem i njegovim prikazivanjem. Pornografskim se drži prikazivanje društveno zabranjenih ili potiskivanih aspekata spolnog ponašanja; utoliko pornografija izaziva zgražanje u javnosti, napade i → cenzuru, te se uglavnom drži »niskim«, »vulgarnim«, »izvanestetskim« tipom prikazivanja (→ pornografski film). Erotskim, opet, držimo ona prikazivanja ili onaj aspekt nekoga prikazivačkog djela po kojem je ono sposobno izazvati erotske reakcije. Pornografska prikazivanja obvezno teže erotskoj djelotvornosti, to im je specijalistički cilj. No, tome se cilju može specijalistički težiti i nepornografskim putem: kako je sposobnost erotskog pobuđivanja vezana uz istančane metaforičke prijenose, to snažnu erotsku djelotvornost mogu imati i pornografski najčednija umj. prikazivanja. Pornografska djela imaju stanovitih polaznih prednosti pred nepornografskima, ali one često postaju ograničenjima kad se njima prelagodno koristi. Naime, samo prikazivanje proskribiranih dijelova tijela, samoga spolnog čina i proskribiranih erotskih simbola izaziva trenutačne erotske reakcije u sredinama u kojima te proskripcije snažno važe. Ali, ako je gledalac češće izložen takvim prikazivanjima, kako to biva u sredinama liberalnijim prema pornografiji, ona će brzo izgubiti ovu polaznu erotsku djelotvornost. Zato liberalizacija distribucije i praćenja pornografije za sobom donosi težnju za istančanijom erotskom razradbom pornografskih tema, kako bi prikazivanje imalo univerzalniju erotsku djelotvornost. Takva, onda, pornografska djela mogu imati podjednako istančanu stilističku strukturu kao i najbolje nepornografske obradbe erotizma.

Erotizam je, dakle, kvaliteta nekog prikazivanja, bez obzira da li je ono pornografsko (tj. prikazivalo zabranjenu spolnost) ili je nepornografsko (tj. ne dirajući u zabranjene aspekte spolnosti), i ta kvaliteta može biti uspješnije ili neuspješnije ostvarivana u djelima koja toj kvaliteti teže.

Svaka umjetnost sa svojim izražajnim sposobnostima ima i svoje mogućnosti razradbe erotike. Film obilježava mogućnost poticanja perceptivno vrlo konkretnih prizornih predodžaba uz sposobnost djelotvornog upravljanja promatračevom pažnjom pomoću planiranih promjena točaka promatranja. To filmu otvara široke mogućnosti za sugestivno prikazivanje zatečenih ili pripremljenih erotskih prizora, ali i za proizvodnju dojmljivih erotskih prijenosa s jednog dijela prizora na drugi dio, s jednog prizora na drugi prizor.

Osim toga, u razvijenom urbanom, industrijskom, »masovnom« društvu erotizam je postao važnom temom komuniciranja, osobito tzv. masovnih umjetnosti. Film kao jedna od prvih najočitijih masovnih umjetnosti ubrzo je postao zahvalnim sredstvom za problematizaciju i očitovanja erotskih preokupacija gradskoga stanovništva. Već u ranim Edisonovim filmovima mogla se vidjeti, na primjer, djevojka pri jutarnjem uređivanju, obnažena Fatima u plesu s velovima, dug poljubac muškarca i žene i tome slično, a sve je to imalo za cilj pobuđivanje erotskih reakcija u gledateljâ. Borba za tržište u ranome nij. filmu navodila je često proizvođače da se prihvate i pornografskih tema, a moral, reakcije javnosti predusretali su najčešće tako da su za prikazivanje nagosti i spolne razularenosti pronalazili ispriku u uzimanju biblijskih tema (prizori bakanalijâ, »barbarskih običaja« nekršć. ili predkršć. plemena), a potom u uzimanju »etnografskih« tema u dokum. filmovima ili kvazidokum. inscenacijama u kojima su se vidjeli obnaženi pripadnici neevr. narodâ, i tome slično. Međutim, erotizam se gajio i u tipovima filmova u kojima nije bilo zabranjenog prikazivanja spolnosti — osobito u melodramama u kojima je njegovana erotička aluzija i erotički metaforički prijenos.

Uvođenje formalne autocenzure u mnogim državama, a osobito u SAD (→ haysov kodeks), suzbilo je otvoreno prikazivanje mnogih tipskih erotskih elemenata, te još jače usmjerilo proizvođače na smišljanje i razvijanje istančanih figurativnih načina da se erotski djeluje na gledaoca, a ne povrijedi restriktivni kodeks. U tome posebice prednjače filmovi am. redatelja evr. kulture (E. von Stroheima, J. von Sternberga, E. Lubitscha), ali potom i velikog broja dr. hollywoodskih i evr. redatelja kasnoga nij. filma i klasičnoga zv. filma.

To je razdoblje uspostavljanja brojnih tematskih i stilskih erotskih stereotipova, pretežno vezanih uz lik žene. Uspostavljeni su stereotipovi → fatalnih žena, → mondenki, kasnije → pin-upa, erotiziranih, ali i erotski naivnih djevojaka (→ naivka), »tvrdih« muškaraca, ali i izrazitih zavodnika (→ latinski ljubavnik). U filmovima su postali gotovo obvezatnim erotski elementi: istaknute ženske grudi, dekolte, pripijena haljina što naglašava grudi i stražnjicu, poljubac usta na usta, poluotvorena navlažena usta, svjetlucav pogled s treptanjem i uz pozivno zabacivanje glave unazad, izbacivanje i ogoljivanje noge pri sjedenju i sl. Stilistički se ustaljuje metaforičko i metonimijsko izbjegavanje pokazivanja samog ljubavnog čina — a pri tome ga se jasno naznačuje uz jaki erotski prijenos na nevine predmete i okolne prilike; često se pak upotrebljavao zamagljen objektiv kao sredstvo za naglašavanje erotskih elemenata. U to su se vrijeme, također, osobito razvijali žanrovi u kojima se dominantno njegovao erotizam: melodrama i musical. Ali i filmovi dr. žanrova gotovo su obvezno imali erotskih dijelova (npr. krim. filmovi, filmovi strave i dr.). U ilegali je započeta amat. i profesionalna pornografska proizvodnja koja je kasnije djelomično legalizirana: takvi su se filmovi mogli pokazivati u posebnim kinima, smještenim u posebnim ulicama i četvrtima.

Šezdesetih godina dolazi u zap. zemljama do liberaliziranja odnosa prema spolnosti: ukidaju se mnoge tradic. zabrane, a mijenjaju se i propisi postajući, u odnosu na tradicionalne, vrlo popustljivima. U toj liberalizaciji predvode umjetnosti, a film, premda nadziran, sve više također počinje otvoreno prikazivati ono što je do tada bilo zabranjeno i smatrano pornografskim. Počinju se javljati autorski filmovi u kojima se i na području erotizma nastoje pronaći originalna rješenja uz rušenje dotadašnjih prikazivačkih zabrana i običaja (npr. I. Bergman, F. Fellini, R. Vadim, B. Bertolucci, V. Sjöman i dr.). Sedamdesetih godina počinje se prikazivati blaža pornografija (engl. Softcore) i u redovnim kinima. U Evropi se javljaju serije »erotskih filmova«, pretežno komedijâ (Italija, Danska, SR Njemačka, Francuska, Nizozemska), a erotski »smione« scene nalazimo i u filmovima koji nisu dominantno erotskog usmjerenja. Erotske teme koje filmovi obrađuju naglo se proširuju na područja što su do tada bila nedodirljiva: homoseksualizam, transvestitizam, sadizam i mazohizam te dr. spolne devijacije. Žene prestaju biti isključivim fokusom erotskog simbolizma, na filmu se počinju pojavljivati goli muškarci, i njih se stilski obrađuje na sličan način kao i žene. Uz ove tendencije ka intenziviranju i proširenju erotizma u modernističkom filmu, postoje također tendencije deerotizacije prikazivanja golog tijela i spolnog čina, osobito u sklopu naturalističkih tendencija (npr. u nekim filmovima I. Bergmana i, u nas, Ž. Pavlovića).

Kao posljedica ovakvih strujanja, granice između pornografske i nepornografske erotike ponešto su se rasplinule. Artikulirane norme nisu više svevažeće, polemike protiv cenzorskih odluka prilično su žestoke, a i sâma cenzura, pod utjecajem novonastale liberalne atmosfere, sve je popustljivija. Konac 70-ih i poč. 80-ih godina svjedoči o još uvijek jakom liberalističkom trendu u obradbi erotizma.

LIT.: A. Kyrou, L'amour-érotisme au cinéma, Paris 1958; F. des Aulnoyes, Histoire et philosophie de l'érotisme, Paris 1958; O. Brusendorff/P. Henningsen, Erotica for the Millions (Love in the Movies), London 1960; M. Milner, Sex on Celluloid, New York 1964; O. Brusendorff/P. Malmkjaer, Erotik i filmen, Křbenhavn 1965; R. Durgnat, Eros in the Cinema, London 1966; A. Walker, The Celluloid Sacrifice: Aspects of Sex in the Movies, New York 1967; Z. Ugljen (urednik), Erotika na filmu, Zagreb 1967; P. Tyler, Sex, Psyche, Etcetera in the Film, New York 1969; G. Hanson, Original Skin: Nudity and Sex in Film and Theatre, New York 1970; M. A. Grove/W. S. Ruben, The Celluloid Love Feast (The Story of Erotic Movies), New York 1971; R. Durgnat, Sexual Alienation in the Cinema, London 1972; W. Rotsler, Contemporary Erotic Cinema, New York 1973; L. J. Singer/J. Buskin, Sex Education on Film: A Guide to Visual Aids and Programs, New York 1971; H. Scheugl, Sexualität and Neurose im Film, München 1974; Th. R. Atkins (urednik), Sexuality in the Movies, Bloomington 1975; R. Wortley, Erotic Movies, London 1975; H. Rode, Les Stars du cinéma érotique, Paris 1976; J.-M. Lo Duca/M. Bessy, L'érotisme au cinéma, Paris 1977; W. K. Everson, Love in the Film, Jersey City 1979; L. Borges Gasca, El erotismo en el cine, Madrid 1979; M. Malone, Heroes of Eros. Male Sexuality in the Movies, New York 1979; D. Manthey (urednik), Sex im Kino, Hamburg 1980; V. Russo, The Celluloid Closet: Homosexuality in the Movies, New York 1981.

H. Tć.


Citiranje:
EROTIKA NA FILMU. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 23.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1566>.

kratice i simboli