LZMK

Filmska enciklopedija

ERMLER, Fridrich Markovič Filmska traka traži dalje ...

ERMLER, Fridrich Markovič, sovj. redatelj i scenarist (Rezekne, Latvijska SSR, 13. V 1898. — Lenjingrad, 12. VII 1967). Školovanje prekida služenjem u rus. vojsci u I svj. ratu, a zatim se pridružuje boljševicima i sudjeluje u Građanskom ratu. Za film se zanima od djetinjstva; 1924. upisuje lenjingradsku filmsku školu (odsjek glume) gdje se suprotstavlja principima grupe FEKS o revolucioniranju umjetnosti pomoću dominantno formalnih elemenata osnivajući KEM (akr. od Eksperimentalna filmska radionica) koji zagovara revolucioniranje umjetnosti sadržajem. S tom grupom režira ekscentričnu komediju Skarlatina (1924). Kao jedan od najuvjerenijih komunista među istaknutim redateljima poč. 20-ih godina (član partije od 1919), zadire u teme rev. preobražaja sovj. društva, ne zazirući od kontroverznih sadržaja koji, uz formalnu jednostavnost i psihol. nijansiranje, pribavljaju njegovim filmovima veliku popularnost. Najviše uspjeha postiže Ulomkom carstva (Oblomok imperii, 1929) u kojem kroz ličnost vojnika oboljelog od amnezije kontrastira život u carskoj i sovj. Rusiji. Opirući se zv. tehnici, karijeru u razdoblju zv. filma ipak nastavlja na nagovor S. J. Jutkjeviča; zajedno režiraju Kontraplan (Vstrečnyj, 1932), dramu radnikâ u lenjingradskoj tvornici gdje se gradi turbina. Usmjerenost ka reprezentativnim problemima sovj. društva očituje se i u filmu Seljaci (Krest'jane, 1935), u kojem je prikazana borba kolhoznikâ protiv kulakâ; tematska tendencioznost dospijeva u drugi plan pred intenzivnim naturalizmom filma i sugestivnim portretiranjem likova. Naziv majstora tzv. psihološkog realizma E. potvrđuje filmom Veliki građanin (Velikij graždanin, 1938/39, u 2 dijela) zasnovanom na stalnim dijalozima, no unatoč tome oslobođenim bilo kakve teatralnosti. Film je imao nezahvalni zadatak da opravda moskovske procese u jeku staljinizacije, prikazujući dubioznu verziju ubojstva lenjingradskog političara S. M. Kirova; međutim, Ermlerovo umijeće izdiglo ga je iznad dnevnopolit. potrebâ. U toku 40-ih godina E. opravdava visoku reputaciju uspješnim ostvarenjima unatoč zahtjevima trenutaka i Staljinovoj kult. politici. Film Ona brani domovinu (Ona zaščiščaet rodinu, 1943) posvećen je borbi partizana protiv njem. okupatora, a Veliki preokret (Velikij perelom, 1945) herojstvu sovj. generalâ u Staljingradskoj bitki; potonji se ističe slojevitim građenjem likova na predlošku autentičnih ličnosti i odsustvom pamfletizma, pribavljajući ipak svojim autorima nevolje zbog izostavljanja Staljinove ličnosti. Nakon dužih prekida u razdoblju do Staljinove smrti, E. nastavlja kontinuirano režirati, a osobitu pažnju privukao je njegovo posljednje djelo, kontroverzni dokum. film Pred sudom povijesti (Pered sudom istorii, 1965), koji sadrži ispovijed bivšeg bjelogardijca V. Šulgina. Od 1939. do 1943. rukovodilac je Lenfilma; 60-ih godina radi i na televiziji.

Ostali dugometr. filmovi: Djeca oluje (Deti buri, 1927, zajedno sa E. Jogansonom); Katka — papirnata jabuka (Katka — bumažnyj ranet, 1927, zajedno sa E. Jogansonom); Kuća u mećavi (Dom v sugrobah, 1928); Pariški obućar (Parižskij sapožnik, 1928); Velika sila (Velikaja sila, 1950); Nedovršena priča (Neokončennaja povest', 1955); Prvi dan (Dan pervyj, 1958).

LIT.: A. Samojlov, Fridrich Ermler, Moskva 1970; V. A. Bakun/I. Sepman (sastavljači), Fridrich Ermler. Dokumenty, stat'i, vospominanija, Leningrad 1974.

N. Pc.


Citiranje:
ERMLER, Fridrich Markovič. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 23.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1565>.

kratice i simboli