ELIPSA

traži dalje ...

ELIPSA, izostavljanje iz vidnog polja dijela onog zbivanja koje je u središtu pažnje; o izostavljenom dijelu obično se može zaključiti iz viđenih, neizostavljenih dijelova. Izostavljanje redundantnih (zalihosnih) ili nevažnih dijelova zbivanja služi skraćivanju pripovijedanja, obično je nenaglašeno, a katkad i jedva primjetno; naziva se operativnom elipsom. E. može biti određena — u tom se slučaju točno zna koje je zbivanje i koliko dugo izostavljeno, a može biti i neodređena, tj. da se ne zna što je točno izostavljeno niti u kojem trajanju.

Izostavljanje važnih dijelova zbivanja obično se doima naglašeno i dobiva funkciju stilske figure; naziva se stilističkom elipsom. Izostavljanje često prati metonimijska zamjena: pokaže se manje važno popratno zbivanje ili manje važni dijelovi istoga prizora, a takva zamjena može dati metaforičku funkciju pojedinim vidljivim sastojcima prizorâ.

E. se najprije, u ranome nij. filmu, javljala između tabloa i, kao stanka, između činova u kazalištu, skraćivala je pripovijedanje događaja. Uvođenjem montažne razrade prizora javljaju se male operativne elipse sa svrhom da ekonomiziraju prikazivanje i zadrže isti intenzitet pažnje u gledalaca. Potreba da se ne prikažu određena važna zbivanja, jer ih se držalo nepriličnim ili zabranjenim pokazati (npr. spolni čin, golotinja, nasilni postupci i sl.), dala je poticaja razvoju naglašenog izostavljanja te formiranja standardiziranih metonimijskih zamjena i metaforičkih aluzija. Stilistička upotreba elipse po izboru stvaraoca bila je naglašenija u umj. strujama, kada su se koristili retorički postupci (npr. njemački ekspresionizam i sovjetski revolucionarni film). Način i mjera prisutnosti elipse može poslužiti kao indikator različitosti između stilskih epoha i stilskih opredjeljenja.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ELIPSA. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1545>.