LZMK

Filmska enciklopedija

ĐORĐEVIĆ, Mladomir-Puriša Filmska traka traži dalje ...

ĐORĐEVIĆ, Mladomir-Puriša, film. redatelj i scenarist (Čačak, 6. V 1924). Studirao historiju umjetnosti. Poslije Oslobođenja radi kao novinar u »Čačanskom glasu«, zatim u »Politici« u Beogradu. Na filmu od kraja 1946. Kao redatelj debitira 1947. reportažom Trst, a zatim snima niz kratkometražnih dokum. filmova različite tematike (uglavnom prema vlastitim scenarijima), ispunjenih povremeno njemu svojstvenom dosjetkom i igrarijom. Prvi igr. film Opštinsko dete, prema komadu B. Nušića, snima 1953, no njime — kao ni idućim, Dva zrna grožđa (1955), melodramom iz seoskog života u Grčkoj — ne postiže veći uspjeh. Potom se okušao u filmovima suvremene tematike: Prvi građanin male varoši (1961), o komunalnim i ljubavnim jadima predsjednika općine, i Leto je krivo za sve (1961), komedija o iskušenjima mladoga bračnog para na ljetovanju; oba imaju određenoga komerc. uspjeha. Izuzetno lirsko nadahnuće — nagoviješteno u nekoliko njegovih najuspjelijih dokum. filmova (Devojka s naslovne strane, 1958, asocijacije potaknute fotografijom nepoznate partizanke; On, 1961, uspomene na palog borca izazvane podizanjem spomenika — nagrađen u Veneciji i Leipzigu; Majka, sin, unuk, unuka, 1965, ispovijest majke poginuloga nar. heroja isprepletena bezbrižnim životom unuka i unuke — nagrada za režiju na festivalu u Cannesu; Pogibija Bate Jovanovića, 1967) — ostvaruje gotovo iznenada, u trilogiji čiji filmovi, iako sadržajno različiti, neizdvojivo proizlaze jedan iz drugoga: Devojka (1965), subjektivni doživljaj rata kroz priču mladog vojnika, partizanke, fotografa, njem. oficira i dr. (nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda); San (1966), o mladiću i djevojci koji — kao i niz drugih osoba — u 2 jedina oslobođena grada Evrope 1941, Užicu i Čačku, maštaju o budućnosti, što prekida nova njem. ofenziva (Velika srebrna arena za film i Srebrna arena za režiju, ex aequo, na festivalu u Puli); Jutro (1967), o kraju rata i obračunu s pojedincima-neprijateljima, u koji se, posljednjih dana, upliće tragična sudbina djevojke, koju osuđuje na strijeljanje važna ličnost ne mogavši se pomiriti s činjenicom da je njegova bivša djevojka, mučena u zatvoru, odala, makar i mrtve, aktiviste (Velika srebrna arena filmu i Zlatne arene za režiju, ex aequo, i scenarij na festivalu u Puli). Potonji je film izazvao negodovanje u krugovima protivnika ovakva viđenja rata. Za kompletnu trilogiju Đ. je nagrađen Sedmojulskom nagradom 1968. Trilogiju 1968. proširuje filmom Podne, o braku mladog Rusa i Jugoslavenke, raskinutom zbog sukoba komun. partijâ njihovih zemalja 1948 (Velika srebrna arena filmu na festivalu u Puli). Potom snima filmove Cross country (1969), komediju o svećenikovoj kćeri koja se pod utjecajem televizije počinje baviti krosom, i Biciklisti (1970), ratne epizode partizanskoga biciklističkog bataljona (Velika srebrna arena filmu na festivalu u Puli). Slijedi Kiša (1972), prema pripovijetki Dama s psetancetom A. P. Čehova, a onda započinje ciklus filmova suvremene tematike: Pavle Pavlović (1975), o metalcu koji se bori protiv društv. deformacijâ, i Trener (1978), o negativnostima u nogometu. Posljednji mu je igr. film u dosadašnjem opusu Osam kila sreće (1980), o životu Româ-čergarâ i tragičnoj ljubavi djevojke iz čerge i partizana. Svim ovim ostvarenjima ne dosiže umj. domete svoje trilogije (kojom se svrstao među najznačajnije autore jugosl. kinematografije), dokazujući da je proživljeni rat izvršio presudan utjecaj na njegovo stvaralaštvo i da ponajbolja djela daje nekonvencionalnim red. postupkom oslikavajući svoje vlastito, samosvojno viđenje rata.

Koscenarist je igr. filmova Medaljon sa tri srca (V. Slijepčević, 1962, s redateljem i V. Basarom) i Dvoboj za južnu prugu (Z. Velimirović, 1978, s redateljem), a scenarist ili autor teksta za više kratkometr. filmova dr. autorâ. Bavi se i knjiž. radom; objavio je 2 knjige osobnih doživljaja: novele Pisma iz male varoši (1977) i roman Lola Beograd (1982).

Ostali filmovi (dokumentarni): Georgi Dimitrov (1947); Jugoslavija maja 1949. (1949); Jugoslavija 1941. (1951); Grob u žitu (1951); Čačak na Moravi (1954); Karlove Vari (Karlovy Vary, 1957); Doviđenja (Na shlednou, 1957); Deca sa granice (1958); Mladić s ružom (Mladič so ruža, 1959); Dnevnik jednog klasa (Dnevnikot na eden klas, 1959); Priča reportera (1960); Trube Dragačeva (1961); Deca (1962); Pesma (1963); Kontrabas (1963); Ja ga zovem sloboda (1963); Imate li nešto za carinu (1963); Kao balada (1964); Jovan Mijatović (1964); Pitanje (1964); Sanjari (1965); Afera (1973); Spomenik (1973); Kruška (1976); Navip (1976); Budimir Davidović (1976); Zapisi (1980); Veselin Nikolić (1981).

Mo. I.


Citiranje:
ĐORĐEVIĆ, Mladomir-Puriša. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 26.5.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1491>.

kratice i simboli