DUBOIS, Marie

DUBOIS, Marie (pr. ime Claudine Huzé), franc. filmska, kazališna i tv-glumica (Pariz, 12. I 1937). Studirala na pariškom konzervatoriju i privatno učila glumu kod H. Rollanda. Isprva spikerica televizije u Monte Carlu. Od 1958. glumi na televiziji, a onda i u kazalištu — s jednakim uspjehom u klasičnom (Molière, Dumas) i u modernom (Sartre, Miller) repertoaru. Na filmu debitira 1959 (U znaku lava É. Rohmera). Prve film. uspjehe ima u djelima redateljâ novog vala: Pucajte na pijanista (F. Truffaut, 1960), Žena je žena (J.-L. Godard, 1961) i Jules i Jim (F. Truffaut, 1961). Visoka, plavokosa, nježnih crta lica i svijetlog tena, uglavnom tumači druge gl. uloge blagih i lojalnih žena u tipu → dobre prijateljice; njezine najuspjelije uloge su ona maltretirane supruge u Kući Boriesovih (J. Doniol-Valcroze, 1971) i epizodne uloge napuštene žene koja vrši samoubojstvo u Prijetnji (A. Corneau, 1977, César za najbolju sporednu ulogu). Surađujući s redateljem M. Soutterom (Mjernici, 1972; Bijeg, 1973) dala je svoj doprinos novome švic. frankofonskom filmu, a i u Belgiji je igrala u djelima mladih autora franc. izraza. Do 1983. odigrala je oko 40 film. uloga, nastupajući i u brit. filmovima.

Ostale važnije uloge: Crni monokl (G. Lautner, 1961); Lov na muškarca (É. Molinaro, 1964); Vrtuljak (R. Vadim, 1964); Vikend u Zuydcooteu (H. Verneuil, 1964); Nezahvalno doba (G. Grangier, 1964); Grubijani (R. Enrico, 1965); Galantne svečanosti (R. Clair, 1965); Velika avantura (G. Oury, 1966); Kradljivac iz Pariza (L. Malle, 1967); Rublja s dva lica (É. Périer, 1967); Najveći snop (K. Annakin, 1968); Antoine i Sébastien (J.-M. Périer, 1973); Veseli drugari (C. Sautet, 1975); Uljez (L. Visconti, 1976); Već dugo te volim (J.-Ch. Tacchella, 1979); Moj ujak iz Amerike (A. Resnais, 1980); Mala sirena (R. Andrieux, 1980); Konobar! (C. Sautet, 1983).