DRAVIĆ, Milena

DRAVIĆ, Milena, film., kaz. i tv-glumica (Beograd, 5. X 1940). Na film je došla slučajno — plavokosu, pjegavu srednjoškolku s »konjskim repom« zapazio je na naslovnoj strani neke ilustrirane revije redatelj F. Čáp i dao joj ulogu u svom filmu Vrata ostaju otvorena (1959). Svojim šarmom i spontanošću nametnula se, pa ubrzo snima Diližansu snova (S. Jovanović, 1960), Zajednički stan (M. Vajda, 1960), Bolje je umeti (V. Nanović, 1961), Uzavreli grad (V. Bulajić, 1961) i Leto je krivo za sve (P. Đorđević, 1961). Potaknuta uspjehom upisuje Akademiju za film, pozorište, radio i televiziju. Kada za svoju šestu ulogu — seoske djevojke koja kao prekobrojna kreće za momkom na radnu akciju u Prekobrojnoj (B. Bauer, 1962) — osvaja Zlatnu arenu na festivalu u Puli, postaje jasno da je jugosl. kinematografija dobila izuzetnu glum. osobnost. Otada, surađujući s više od 30 redatelja svih generacija, neprekidno igra uglavnom gl. uloge u više od 50 filmova najrazličitijih žanrova, postavši jednim od glum. stupova srp. kinematografije (no često igra i u dr. sredinama). Svoju drugu Zlatnu arenu stječe za ulogu krojačice koja se pridružuje partizanskome biciklističkom bataljonu u Biciklistima (P. Đorđević, 1970). Dobitnica je i pet Srebrnih arena: 1964. za komičnu ulogu u Litu vilovitom O. Gluščevića, 1966. za suptilnu ulogu supruge u Rondu Z. Berkovića, te za ulogu u ratnom filmu Do pobjede i dalje Ž. Mitrovića, 1967. za komičnu ulogu u Nemirnima K. Rakonjca, te za tragičnu ulogu u Jutru P. Đorđevića, 1969. za komičnu ulogu prvakinje u filmu Cross Country P. Đorđevića, te za dramsku ulogu prodavačice novina koju siluje grupa dokonih mladića u Horoskopu B. Draškovića, te napokon 1974. za ulogu žene iz polusvijeta u Depsu A. Vrdoljaka. Za upečatljivu uloga usamljene žene u palanačkoj sredini u Posebnom tretmanu (G. Paskaljević, 1980) nagrađena je nagradom za epizodu na festivalu u Cannesu. Od brojnih drugih film. nagrada i priznanja ističe se titula »Prve dame jugoslavenskog filma« dodijeljena joj na V Filmskim susretima u Nišu 1970.

Prvi dio njene karijere obilježen je kontinuiranom suradnjom sa P. Đorđevićem (osim spomenutih, igrala je u Devojci, 1965, a kasnije i u Pavlu Pavloviću, 1975, Treneru, 1978, i Osam kila sreće, 1980); kasnije se — težeći, poput svog lika u Pješčanom zamku (B. Hladnik, 1963), da iskoči iz okvira stereotipa — približuje avangardnim redateljima okupljenim oko Kino kluba »Beograd« i ostvaruje zapažene uloge u djelima D. Makavejeva Čovek nije tica (1965), kao mlada frizerka u središtu ljubavnog trokuta, i W. R. Misterije organizma (1971), kao razbarušena revolucionarka koja propagira seksualnu revoluciju, te u Klaksonu (K. Rakonjac, 1965) i Zasedi (Ž. Pavlović, 1969). Iako je u nizu filmova uspješno igrala dramske uloge, njezina najizrazitija predispozicija su, prema vlastitom uvjerenju, »karakterne uloge s elementima komedije«; to je došlo do punog izražaja u vjerojatno najboljoj seriji zab. tv-emisija u Jugoslaviji — Obraz uz obraz televizije Beograd. Uspješno je igrala i u velikom broju tv-serijâ i dramâ, a okušala se i u kazalištu (uglavnom neformalne grupe, te Atelje 212). Bila je foto-model modnog kreatora A. Joksimovića. Dobitnica je Oktobarske nagrade grada Beograda 1970.

Ostale važn. uloge: Kozara (V Bulajić, 1962); Radopolje (S. Janković, 1963); Narodni poslanik (S. Janković, 1964); Službeni položaj (F. Hadžić, 1964); Muški izlet (W. Staudte, 1964); Čovik od svita (O. Gluščević, 1965); Priča koje nema (M. Klopčič, 1967); Hasanaginica (M. Popović, 1967); Dim (S. Kosovalić, 1967); Sirota Marija (D. Lazić, 1968); Bitka na Neretvi (V. Bulajić, 1969); Pozdravi Mariju (M. Klopčič, 1969); Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji (B. Čengić, 1971); Makedonski dio pakla (V. Mimica, 1971); Kad dođe lav (B. Hladnik, 1972); Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (K. Papić, 1973); Sutjeska (S. Delić, 1973); Pjegava djevojka (M. Idrizović, 1973); Samrtno proleće (S. Petrović i M. Iglesias, 1973); Strah (M. Klopčič, 1974); Ljubavni život Budimira Trajkovića (D. Karaklajić, 1977); Grupni portret s damom (A. Petrović, 1977); Aller retour (A. Petković, 1978); Kvar (M. Radivojević, 1978); Povratak (A. Vrdoljak, 1979); Snovi, život, smrt Filipa Filipovića (M. Radivojević, 1980); Rad na određeno vreme (M. Jelić, 1980); Šesta brzina (Z. Šotra, 1981); Laf u srcu (M. Milošević, 1981); Nedeljni ručak (M. Jelić, 1982); Moj tata na određeno vreme (M. Jelić, 1983); Čovek sa četiri noge (R.-L. Đukić, 1983); Noć poslije smrti (B. Ivanda, 1983); Šećerna vodica (B. Prelić, 1984).