DRAKULA

DRAKULA, legendarni lik iz književnosti i → filmova strave: transilvanski grof-vampir, koji prebiva u ruševnom dvorcu, danju miruje, a noću traži žrtve kojima isisava krv; vječan je, a uništiti ga se može samo ako mu se u srce zabije glogov kolac. Pojavljuje se 1897. u romanu Drakula ir. pisca Brama Stokera. Odmah po izlasku teksta upriličuje se u Londonu prvo njegovo kaz. čitanje, a H. Deane piše scensku adaptaciju koju 1924. izvode u Derbyju, a 1927. u Londonu. J. L. Balderston adaptira Deaneov tekst za broadwaysku izvedbu 1927 (s Belom Lugosijom u naslovnoj ulozi). Prvi film nadahnut tom tematikom jest Nosferatu (1922) F. W. Murnaua (u gl. ulozi Max Schreck). God. 1931. T. Browning prema broadwayskoj adaptaciji snima film Drakula, također s Lugosijem; nakon uspjeha tog djela grof-vampir postaje međunar. simbolom horrora. Već 1922. Drakula se pridružuje povorci hollywoodskih zvijezda u Disneyjevu crt. filmu Mickeyjeva gala-premijera. S manje uspjeha uloge tumače Lon Chaney ml. u filmu Drakulin sin (1943) R. Siodmaka te John Carradine u filmovima Frankensteinova kuća (1944) i Drakulina kuća (1945) E. C. Kentona. Lugosi se tom liku vraća u parodiji Abbott i Costello susreću Frankensteina (1948) Ch. T. Bartona. Od 1958, u seriji filmova koje proizvodi brit. kompanija Hammer, sredovječni vampir postaje dopadljivim sadističkim ljubavnikom, a čitav motiv se naglašeno erotizira; seriju je inaugurirao film Drakula (1958) T. Fishera, a gl. lik će, 1958 — 73, u filmovima više redateljâ, s velikim uspjehom tumačiti Christopher Lee, postavši jednom od vodećih zvijezda modernog filma strave. Od novijih verzija ističe se ona J. Badhama (Drakula, 1979, s Frankom Langellom u naslovnoj ulozi), kao i parodična S. Dragotija (Ljubav na prvi ugriz, 1979, s Georgeom Hamiltonom u gl. ulozi).

Pov. ličnost na osnovi koje se rodila legenda o grofu-vampiru jest Vlad Tepeş (? 1432 — 1476), rum. ratnik koji se istaknuo u borbama protiv Turaka; rođen je u Transilvaniji kao sin vlaškog vojvode Vlada Dracula; 1456 — 62. vlaški je vojvoda, od 1462. do pred smrt u madž. tamnici. Nadimak Dracula (rum. drac znači 'đavao', -ul je član za muški rod) dobiva kao uspomenu na oca, nosioca Dragonova (Zmajeva) viteška reda (nar. vjerovanje povezuje zmaja s đavolom), a i zbog okrutnosti koje mu se pripisuju (ţepeş na rumunjskom znači 'onaj koji nabija na kolac').

LIT.: L. Wolf, A Dream of Dracula; In Search of the Living Dead, Boston 1972; R. McNally/R. Florescu, In Search of Dracula, Greenwich 1972; A. Lenning, The Count: The Life and Films of Bela 'Dracula' Lugosi, New York 1974; F. Glut, The Dracula Book, Metuchen 1975; B. Pattison, The Seal of Dracula, New York 1975.