DOUGLAS, Melvyn

DOUGLAS, Melvyn (pr. ime M. Edouard Hesselberg), am. filmski, kazališni i tv-glumac (Macon, Georgia, 5. IV 1901 — New York, 4. VIII 1981). Sin pijanista rusko-žid. podrijetla i Škotkinje, za glumu se zainteresirao u srednjoj školi. Nakon sudjelovanja u I svj. ratu mijenja nekoliko zanimanja (prodavač šešira, novinski reporter i dr.), a 1919. postaje profesionalnim glumcem; najprije igra u putujućoj trupi, a potom i u repertoarnom kazalištu. Na Broadwayu debitira 1928, a na filmu 1931. u Večeras ili nikad M. LeRoya. Razočaran ulogama koje mu nude, 1934. se vraća na Broadway, ali ga atraktivnije uloge ubrzo ponovno dovode u Hollywood, gdje ga angažiraju prvo Columbia, a onda MGM. Visok, s brčićima, njegovanih manira, ozbiljan i ulijevajući povjerenje, 30-ih i poč. 40-ih godina, kao partner najpoznatijih ženskih zvijezda (tumači njihove supruge, ljubavnike, dobre prijatelje ili savjetnike), D. je jedan od najpopularnijih am. glumaca. Najuspjelije uloge ostvaruje u melodramama i komedijama: Podivljala Teodora (F. Borzage, 1936), uz I. Dunne; Anđeo (E. Lubitsch, 1937), uz M. Dietrich; Ninočka (M. Lubitsch, 1939), uz G. Garbo (koju je prvi uspio nasmijati u nekoj ulozi); Lice jedne žene (G. Cukor, 1941), kao kirurg koji uljepšava i onda osvaja J. Crawford. Nakon II svj. rata, kada je djelovao kao šef odjela za umjetnost Ureda za narodnu obranu, nastupa na filmu do 1951; zbog opale popularnosti ponovno se vraća kazalištu (dobiva nagradu Tony za ulogu u Najboljem čovjeku G. Vidala), a nastupa i na televiziji (nagrađen nagradom Emmy). Filmu se vraća 1962. u Paklenoj fregati P. Ustinova te otada tumači karakterne uloge odgovarajuće dobi; u toj se fazi osobito istaknuo u filmu Hud (M. Ritt, 1963), kao veleposjednik — dobronamjerni otac P. Newmana, za što je nagrađen Oscarom za epizodnu ulogu. Nastupajući do pred smrt, odigrao je ukupno više od 70 film. ulogâ.

Ostale važnije uloge: Kao što me želiš (G. Fitzmaurice, 1931); Stara crna kuća (J. Whale, 1932); Pravni savjetnik (W. Wyler, 1933); Udala se za svog šefa (G. La Cava, 1935); Annie Oakley (G. Stevens, 1935); Zamamni đavolak (C. Brown, 1936); Kapetan Hrabrost (V. Fleming, 1937); Ženica (R. Thorpe, 1938); Ostao je na doručku (A. Hall, 1940); Taj nesigurni osjećaj (E. Lubitsch, 1941); Žena s dva lica (G. Cukor, 1941); Grijeh jedne noći (E. Kazan, 1946); Krivica Janet Ames (H. Levin, 1948); Tajna žene (N. Ray, 1949); Veliki griješnik (R. Siodmak, 1949); Napredovanje u pozadinu (G. Marshall, 1964); Emilyina amerikanizacija (A. Hiller, 1964); Hotel (R. Quine, 1967); Ocu nikad nisam pjevao (G. Cates, 1969); Kandidat (M. Ritchie, 1972); Stanar (R. Polanski, 1976); Ultimatum — posljednja zraka sumraka (R. Aldrich, 1977); Zavođenje Joea Tynana (J. Schatzberg, 1979); Dobrodošli, Mr. Chance (H. Ashby, 1980); Prevrtljivac (P. Medak, 1980); Sablasna priča (J. Irvin, 1981).