DOPPLEROV EFEKT

DOPPLEROV EFEKT, efekt koji je 1842. otkrio i egzaktno protumačio austr. fizičar Christian Doppler. Predstavlja promjenu visine zvuka, tj. promjenu frekvencije zv. vala, a nastaje kao posljedica kontinuirane promjene razmaka između zv. izvora i perceptora zv. vala. Postupnim približavanjem zv. izvora nastaje na mjestu percepcije nagomilavanje zv. titrajâ, a posljedica je toga povišenje percipirane frekvencije zv. vala. Udaljavanjem zv. izvora postupno se prorjeđuju zv. titraji koji pristižu, i frekvencija zv. vala snizuje se na mjestu percepcije. Što je brža promjena njihovog međusobnog razmaka, to je veća promjena frekvencije zv. vala na mjestu percepcije.

U zvuku na filmu D. predstavlja jedan od čestih i karakterističnih efekata, koji se pojavljuje, npr., u slučajevima prolaska raznih motornih vozila s uključenim sirenama, prolaska vlaka, zrakoplova, trkaćih automobila, proleta zrna metka i dr. Proizvodi se, kao efekt, s pomoću trik-magnetofona kojemu se može kontinuirano mijenjati brzina kretanja vrpce, a s tim i visina zvuka. U svrhu postizanja realističnosti efekata zvuku se, za vrijeme približavanja zv. izvora, postupno pojačava intenzitet, a za vrijeme udaljavanja smanjuje, mijenjajući mu pri tome adekvatno i zv. boju. Sve te promjene postižu se istodobno na trik-magnetofonu višestrukim regulatorom s naznačenim brzinama kretanja zv. izvora, tzv. doplerfonom.