ANDERSSON, Harriet

ANDERSSON, Harriet, šved. glumica (Stockholm, 14. I 1932). Isprva plesačica u nižerazrednim revijama, potom zvijezda u music-hallu, a pojavljuje se i u kratkim reklamnim filmovima. Poč. 50-ih godina nastupa povremeno u epizodnim ulogama i u igr. filmovima; prvu veću ulogu tumači u filmu Prkos (1952) G. Molandera. Njezinu temperamentnu interpretaciju jednostavne, ali samostalne i prkosne radnice, kao i njezinu tamnu, za Nordijku atipičnu ljepotu, zapaža I. Bergman te je angažira u filmu Ljeto s Monikom (1952), u kojem igra ulogu srodnu prethodnoj, samo negativno obojenu — lik surove djevojke koja muškarca tretira kao seksualni objekt.

Suradnja s Bergmanom (ukupno 9 filmova), započeta tim filmom, koristi joj da obogati svoju glum. tehniku (jedina je medu »njegovim« glumicama neškolovana), pa od 1954. igra i u kazalištu — prvo u Malmöu, a onda u Stockholmu.

Nakon još nekoliko uloga tipa → nimfete u Bergmanovim filmovima, A. se oslobađa njegova utjecaja i počinje surađivati i s dr. uglednim šved. redateljima. God. 1960. ponovno snima s Bergmanom tumačeći u filmu Kroz tamno ogledalo prvi od njegovih ženskih likova podvojene ličnosti ili pomračena uma. Šezdesetih godina značajna je suradnja veže s J. Donnerom (inače njenim drugim suprugom), s kojim snima nekoliko filmova koji pomažu fin. kinematografiji da izađe iz anonimnosti; usporedo i dalje (na filmu i u kazalištu) uspješno djeluje i u Švedskoj.

Ostale važnije uloge: Podmornica U-39 (H. Faustman, 1952); Veče komedijaša (I. Bergman, 1953); Lekcija iz ljubavi (I. Bergman, 1954); San žene (I. Bergman, 1955); Osmijesi ljetne noći (I. Bergman, 1955); Posljednji par izvan igre (A. Sjöberg, 1956); Vila iz Solbakkena (G. Hellström, 1957); Smrt u raju (L.-E. Kjellgren, 1959); Barbara (F. Wisbar, 1961); Siska (A. Kjellin, 1963); Nedjelja u rujnu (J. Donner, 1963); O svim tim ženama (I. Bergman, 1964); Ljubavni par (M. Zetterling, 1964); Voljeti Q. Donner, 1964); Most od lijana (S. Nykvist, 1965); Ovdje počinje avantura (J. Donner, 1965); Križanje (J. Donner, 1966); Stimulantia (omnibus, Donnerova epizoda, 1967); Smrtonosni slučaj (S. Lumet, 1967); Djevojke (M. Zetterling, 1968); Anna (J. Donner, 1970); Krici i šaputanja (I. Bergman, 1972); Linus (V. Sjöman, 1979); Fanny i Alexander (I. Bergman, 1982).