LZMK

Filmska enciklopedija

DJEČJI FILM Filmska traka traži dalje ...

DJEČJI FILM, općeniti naziv za: a) filmove o djeci; b) filmove od djece; c) filmove za djecu. Te se vrste međusobno ne moraju isključivati, jer film o djeci može biti i za djecu i od djece, ali se trostruka značenjska razlika uzima u obzir kada se žele izbjeći nesporazumi do kojih dolazi ako se u film. reklami kao dječji film nudi djelo koje doduše govori o djeci, ali ne i djeci, nego odraslima.

Film o djeci može biti svaki film koji govori o mladom ljudskom biću između rođenja i puberteta, bez obzira na namjenu. Filmove o djeci koji nisu namijenjeni najmlađoj, nego cjelokupnoj publici snimao je već 1895. u Francuskoj L. Lumière (Djeca s igračkama; Djetinje svađe; Zajutrak djeteta). Iz pionirskog doba filma ovoj vrsti pripadaju i Bakino povećalo (1900) i Mali doktor (1901) G. A. Smitha u Vel. Britaniji. D. W. Griffith debitirao je kao redatelj filmom o djevojčici koju su ukrali Cigani: Doživljaji male Dollie (1908). U zv. razdoblju prvi sovjetski zv. film Put u život (1931) N. V. Ekka nastoji afirmirati i pedagoške ideje A. S. Makarenka o preodgoju delikventne djece. Umjetnički snažan film Nula iz vladanja (1933) J. Vigoa, kao satirični obračun s autoritarnim, konzervativnim policijskim metodama škole, franc. cenzura nije dopustila gledati ni djeci ni odraslima sve do 1945. Kritika odgojne prakse u obitelji, školi i uopće u društvu česta je u filmovima o djeci. Takvi su: Mališan (1921) Ch. Chaplina, Djetinjstvo Gorkoga (1938) M. S. Donskoja, Čistači cipela (1946) V. De Sike, Mirni dječak (1949) S. Meyersa, Mali bjegunac (1953) M. Engela, R. Orkin i R. Ashleyja, Pjesma puta (1955) S. Raya, 400 udaraca (1959) F. Truffauta i Sajam vragoljanâ (1963) L. Daquina. Autore takvih filmova obično više zanimaju društv. uvjeti koji određuju sudbinu djeteta nego sama priroda djeteta, npr. L. Buñuela u Zaboravljenima (1950), R. Clémenta u Zabranjenim igrama (1952), A. A. Tarkovskoga u Ivanovu djetinjstvu (1962) ili B. Čengića u Malim vojnicima (1967). Većina takvih filmova pristupačna je djeci samo na razini fabule. Međutim, s porastom film. kulture najmlađih, i dio takvih, kritički intoniranih filmova o djeci postupno prelazi u fond filmova za djecu.

Film od djece, tj. dječji amat. film, nerijetko je i film o djeci, jer najmlađi ljubitelji filma rado snimaju teme iz svoga života, iako su otvoreni svim mogućim temama, namjenama, rodovima i vrstama. Razvoju dječjega amat. filma pogoduje masovna proizvodnja jeftinijih i laganijih kino-kamera (8 i 16 mm) te pedagoški stav da se suvremeno dijete mora osposobiti za aktivnu film. komunikaciju. Osim toga, gledajući svijet kino-kamerom, dijete, selekcionirajući dijelove stvarnosti, izgrađuje na poseban način svoj svjetonazor.

Razvoj dječjega kinoamaterizma potiče Međunarodni centar za dječji i omladinski film pri UNESCO-u (Bruxelles), napose organizacijom međunar. natječaja Decima Musa te djelovanjem filmoteke koja prikuplja i propagira najuspjelije film. pokušaje djece cijeloga svijeta. U nekim školama se i film. naobrazba stječe aktivno — snimanjem filmova. Dječja kino-amat. djelatnost iskorištava se i u nastavne svrhe. Eksperiment koji su u školskoj godini 1972/73. u Nizozemskoj izveli Institut en Juegd (Amsterdam) i Nederlands Instituut voor Audiovisuele Media (Haag) dokazuje da djeca iznad deset godina nemaju teškoća s film. tehnikom, da mogu bez pomoći odraslih ostvariti film. projekt, da to rade s oduševljenjem, da je snimanje filma vrlo djelotvorno sredstvo za prikupljanje, sređivanje i obradu informacija te da vrlo pozitivno utječe na nastavu većine školskih predmeta.

U Jugoslaviji je dječji kinoamaterizam vrlo razvijen. Od 1961, kada je u Pionirskom gradu u Zagrebu dvanaest dječjih kino-klubova nastupilo na Prvoj reviji filmova koje su snimila djeca, osnovane su stotine dječjih kino-klubova pri školama, pionirskim domovima i dr. dječjim kulturno-prosvjetnim ustanovama, i to ne samo u velikim gradovima nego i u malim mjestima i seoskim sredinama (Bribir, Đakovo, Futog, Izola, Jasenovac, Kaštel Sućurac, Kloštar Podravski, Kovilj, Molve, Lukavac, Omoljica, Viškovo, Zagorje ob Savi i dr.). U organizaciji republičkih kino-saveza redovito se raspisuju natječaji za amaterske dokum., igr., anim. i eksp. filmove i priređuju se revije i festivali dječjeg filma na međuklupskoj, rep. i sav. razini. Jedan je od najstarijih i najuspješnijih kino-klubova KK Slavica pri Osnovnoj školi »Petar Preradović« u Pitomači. Njegov osnivač Mirko Lauš zaslužan je i za osnivanje niza dječjih kino-klubova u Podravini, a poticajno djeluje i na razvoj dječjega kinoamaterizma u cijeloj zemlji. KK Slavica dobio je mnoga jugosl. i inozemna priznanja, osvojio mnoštvo nagrada na natječaju Decima Musa, a uz kinoamat. djelatnost razvio je svoj mali tv-studio. Pod vodstvom Ede Lukmana u Čakovcu veoma uspješno djeluje dječja Škola animiranog filma (ŠAF).

Film za djecu. Pod terminom dječji film najčešće se razumijevaju filmovi namijenjeni djeci; u filmove za djecu između šeste i trinaeste godine mogu se uvrstiti: a) filmovi koje su i autori i producenti namijenili djeci; b) filmovi kojima su djeca najbrojnija i najvjernija publika, iako su namijenjeni i odraslima.

Obilježja filmova za djecu jesu čvrsta, jasna, zanimljiva i napeta fabula, uzbudljivost zbivanja, odsutnost ili bar pojednostavljenost psihol. i sociol. nijansiranja likova, prevlast akcije nad deskripcijom, izbjegavanje postupaka koji kompliciraju dramaturgiju i otežavaju razumijevanje filma, veća ili manja začinjenost humorom.

Među filmovima koji su a priori namijenjeni djeci ističu se dvije vrste: (1) filmovi s djecom u gl. ulogama: npr. Gonič slonova (1937) Z. Korde i R. J. Flahertyja, Mi klinci (1941) L. Daquina, Velika pustolovina (1953) A. Sucksdorffa, Bijela griva (1953) i Crveni balon (1956) A. Lamorissea, Milioni na otoku (1955), Boško Buha (1978) i Zimovanje u Jakobsfeldu (1975) B. Bauera, Opasan put (1963) M. Relje, Crni biseri (1958) T. Janića, Izgubljena olovka (1960) F. Škubonje, Nevidljivi bataljon (1967), Sreća na lancu (1977) i Đačko doba pronalazača Puža (1982) J. Kavčiča, Vuk samotnjak (1972) i Kapetan Mikula Mali (1974) O. Gluščevića, Hajdučka vremena (1977) V. Tadeja, Dečak i violina (1975) i Poslednja trka (1979) J. Rančića, Dvije polovine srca (1982) V. Hadžismajlovića; (2) filmske bajke: npr. Novi Guliver (1935) i Kameni cvijet (1946) A. L. Ptuška, Čarobnjak iz Oza (1939) V. Fleminga, Čudotvorni mač (1950) V. Nanovića.

Filmovi obiju tih vrsta vrlo često su ekranizacije popularnih djela dječje književnosti, primjerice Emil i detektivi Ericha Kästnera (G. Lamprecht, 1931), Pustolovine Toma Sawyera Marka Twaina (N. Taurog, 1938), Timurova zakletva Arkadija Gajdara (L. V. Kulješov, 1943), Junaci Pavlove ulice Ferenca Molnára (Z. Fàbri, 1968), Heidi Johanne Spyri (L. Comencini, 1953), Rat dugmadi Louisa Pergauda (Y. Robert, 1961), Sinji galeb Tone Seliškara (B. Bauer, 1953), Kekec Josipa Vandota (J. Gale, 1951), Orlovi rano lete B. Ćopića (S. Jovanović, 1966), Družba Pere Kvržice Mate Lovraka (V. Tadej, 1970), Vlak u snijegu Mate Lovraka (M. Relja, 1976), Salaš u Malom ritu Arsena Diklića (B. Bauer, 1976), Pastirčići Francè Bevka (F. Štiglic, 1973).

Filmovi koje su djeca prigrlila unatoč njihovoj drukčijoj, široj namjeni mogu biti: a) filmovi o životinjama (npr. Afrički lav, Dolina dabrova, Legenda o vuku i dr. u produkciji W. Disneyja); b) animirani filmovi: crtani poput filmova W. Disneyja, M. i D. Fleischera, W. Hanne i J. Barbere, I. Ivanova-Vana te nekih djela zagrebačke škole crtanog filma, npr. Čarobni zvuci (1957), Piccolo (1959), Krava na mjesecu (1959), Igra (1962) D. Vukotića, Svi crteži grada (1959) I. Vrbanića, Posjet iz svemira (1964) Z. Grgića, Srce u snijegu (1959) B. Ranitovića, Gliša, Raka i Njaka (1960) M. Bogdanovića, također neki lut. filmovi J. Trnke, npr. Djedica zasadio repu (1945), Carev slavuj (1948), Arija prerije (1949), Princ Bajaja (1950), Ribar i zlatna ribica (1951); c) akcioni pustolovni filmovi, najčešće gusarski, egzotični, pseudohistorijski, znanstveno-fantastični, vesterni, filmovi o Tarzanu i sl. (npr. ekranizacije romanâ Karla Maya, Julesa Vernea i H. G. Wellsa, pa i jugosl. akcioni filmovi o NOB-i, npr. Kapetan Leši, 1960, Ž. Mitrovića ili Otpisani, 1974, A. Đorđevića); d) komični filmovi, npr. oni sa S. Laurelom i O. Hardyjem.

Zbog komerc. razloga, autori filmova za djecu nerijetko zanemaruju umj. zahtjeve, ali i u toj kategoriji ima vrhunskih ostvarenja, gdje autori sretno pomiruju idejne i estetske kriterije s vidokrugom očekivanja dječje publike, npr. A. Lamorisse u svojim lirskim filmovima o dječaku i konju (Bijela griva) te dječaku i balonu (Crveni balon) ili F. Štiglic u Dolini mira, gdje dvoje djece, bježeći pred bombama iz okupiranog grada, traže dolinu mira.

Film. proizvođači orijentiraju se prema filmu za djecu postupno i prilično kasno. Ako se iz film. stvaralaštva prilagođenog dječjoj publici isključe bajkoviti i fantastični filmovi G. Mélièsa (Pepeljuga, Mala Crvenkapica, Put na Mjesec, Osvajanje Sjevernoga pola), ozbiljnijim početkom proizvodnje filmova za djecu može se smatrati jedan od prvih film. serijala L. Feuilladea Bébé (1910—1912), u kojem je nastupilo prvo filmsko »čudo od djeteta« Bébé Abeilard. Draž dječje glume malih film. zvijezda, npr. J. Coogana (Mališan) i Shirley Temple (Mala Willie Winkie, 1937, J. Forda), mnogo je pridonijela interesu publike i producenata za dječji film. Neke od takvih malih zvijezda nastavile su uspješno glum. karijeru i u odrasloj dobi, npr. M. Rooney (Grad dječakâ, 1938, N. Tauroga), E. Taylor (Lassie se vraća kući, 1943, F. M. Wilcoxa), B. Fossey (Zabranjene igre).

Orijentaciju prema specifičnom dječjem filmu stimuliraju i pedagozi uvjereni da je film jedan od najsnažnijih odgojnih faktora. U okviru svoje producentske organizacije A. Rank je organizirao odsjek za dječji zab. film (Children's Entertainmant Films). U SSSR-u su 1936. osnovali specijalni film. studio za dječji film (Sojuzdetfiljm). Sonika-Bo je u Parizu organizirala mali kino s programom isključivo za djecu. U SAD i Kanadi nikle su kinoteke za djecu (Children's Film Library), a u nizu zemalja djeluju mnogobrojni film. instituti i organizacije koje se posebno bave dječjim filmom. Niz film. festivala usmjerava se i na dječji film (Bath, Edinburgh, Lausanne, Moskva, Venecija).

LIT.: M. Field/M. Miller, The Boy's and Girl's Film Book, London 1947; A. B. Begak/N. Gromov, Bol'šoe iskusstvo dlja mal'enkih, Moskva 1949; A. Lanoux, L'enfant en proie aux images, Paris 1950; H. Hils, Films and Children, London 1951; Ph. Bauchard, La presse, le film et la radio pour enfants, Paris 1952; L. Landres, Problèmes du cinéma et de la jeunesse, Paris 1953; M. Verdone, Il cinema per ragazzi e la sua storia, Roma 1953; L. Lunders, Introduction aux problèmes du cinéma et de la jeunesse, Paris/Bruxelles 1953; J. Bruce Barclay, Children's Film Tastes, Edinburgh 1956; A. Sicker, Kind und Film, Bern/Stuttgart 1956; I. D. Lohr, Selected Films on Child Life, Washington 1959; Children's Film Foundation, Saturday Morning Cinema: 25 Years of Films for Children: The Children's Film Foundation Moves into the Seventies, London 1969; A. Miller Mitchell, Children and Movies, New York 1971; Children's Film Foundation Catalogue and Index of Films, London 1972; E. Zornow/R. Goldstein, Movies for Kids: A Guide for Parents and Teachers on the Entertainment Film for Children 9 to 13, New York 1973; K. Paramonova, Fil'm i deti, Moskva 1976.

S. Te.


Citiranje:
DJEČJI FILM. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 11.8.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1366>.

kratice i simboli