DICKINSON, Angie

DICKINSON, Angie (pr. ime Angeline Brown), am. glumica (Kulm, North Dakota, 30. IX 1931). Pohađala je Glendale College, a usporedno sudjelovala na natjecanjima za najljepšu djevojku; pobijedivši na jednom, dobiva prvu film. ponudu 1954. Prvih godina karijere tumači uglavnom manje epizodne uloge; tada je najpoznatija kao »glumica najljepših nogu«. Zvijezdom postaje 1959, nakon gl. ženske uloge u filmu Rio Bravo H. Hawksa — kao simpatična pustolovka zaljubljena u gl. junaka (J. Wayne). Otada igra gl. uloge u brojnim hollywoodskim produkcijama, ali se ipak nikad nije probila u red vrhunskih zvijezda. Njena duga, svijetla kosa, skladna figura i naizgled nedužno lice kasnije su, npr. u krim. filmovima Ubojice (D. Siegel, 1964) i Point Blank (J. Boorman, 1967), funkcionirali pretežno u smislu naglašavanja fatalnosti tumačenog lika, u Ubojicama i s primjesom podmuklosti. Sredinom 70-ih godina radi uglavnom na televiziji (najpoznatija joj je uloga u seriji Policajka); od kraja 70-ih godina ponovno je češće na filmu, no više ne u gl. ulogama. U svojim pedesetim godinama ne skanjuje se igrati u naglašeno erotskim prizorima, npr. kao žrtva u filmu Obučena da ubija (B. De Palma, 1980). Do 1984. nastupila je u više od 40 filmova.

Ostale važnije uloge: Čovjek s pištoljem (R. Wilson, 1955); Kineska vrata (S. Fuller, 1957); Kupinov grm (D. Petrie, 1960); Jedanaest veterana (L. Milestone, 1960); Grijesi Rachel Cade (G. Douglas, 1960); Groznica u krvi (V. Sherman, 1961); Jessica (J. Negulesco, 1962); Kapetan Newman, liječnik (D. Miller, 1963); Potjera bez milosti (A. Penn, 1966); Revolveraš s Crvene rijeke (R. Thorpe, 1967); Sam Whiskey (A. Laven, 1969); Jahač bez milosti (B. Kennedy, 1969); Neka vrst kicoša (G. Kanin, 1969); Tigar jede ljepotice (R. Vadim, 1971); Pogreb u Los Angelesu (J. Deray, 1972); Velika zla mama (S. Carver, 1974); Charlie Chan i bijeg Zelenog zmaja (C. Donner, 1981); Lov do smrti (P. Hunt, 1981).