DE NIRO, Robert

DE NIRO, Robert, am. filmski i kaz. glumac (New York, 17. VIII 1943). Iz obitelji slikarâ. Već sa šesnaest godina igra u tzv. off-Broadway predstavama, a kasnije je i član više putujućih kaz. družina. Glumački se, pod vodstvom S. Adler odn. L. Strasberga, obrazuje u Dramatic Workshopu odn. Actors' Studiju. Na filmu se prvi put pojavljuje u filmu Tri sobe na Manhattanu (1965) M. Carnéa, dok prve veće uloge igra i biva zapažen u polu-underground projektima B. De Palme (Pozdravi, 1968; Svadbena zabava, 1969; Zdravo, mama!, 1970), te u Krvavoj mami (1970) R. Cormana, kao narkoman i sadist — sin gangsterice iz 30-ih godina Ma Baker. Njegov glum. uspon počinje filmovima Ulice zla (1973) M. Scorsesea i Kum II (1974) F. F. Coppole; u potonjem glumi mladoga i beskrupuloznog Sicilijanca koji se u New Yorku penje hijerarhijom zločina i postaje gl. vođom am. mafijaške »porodice«, a ta mu uloga donosi Oscara za epizodu. Daljnjim Scorseseovim filmom Taksist (1976), ulogom usamljenoga urbanog desperada, vijetnamskog povratnika, neprilagođenog mirnodopskom životu velegrada i spremnog na fašistoidno djelovanje, D. postaje međunar. zvijezdom, uz J. Nicholsona najpopularnijim am. glumcem, simbolom novih tendencija am. kinematografije 70-ih godina. Srednjega rasta, crnokos, vitak i privlačan, D. najčešće glumi Italoamerikance, dok u Dvadesetom stoljeću (1976) B. Bertoluccija igra pravoga Talijana, demoraliziranog veleposjednika koji rezignirano promatra propadanje vlastite klase. Film Lovac na jelene (1978) M. Cimina nova mu je prilika da glumi čovjeka traumatiziranog vijetnamskim iskustvom (ovaj put Amerikanca rus. podrijetla), no dovoljno čvrstog da ubijanje zamijeni potvrđivanjem nenasilnog življenja. Umješno povezujući nadarenost s jakim fiz. intenzitetom glumljenja, D. svakoj emocionalnoj promjeni nastoji pridati i adekvatan tjelesni izraz; tako, za ulogu boksačkog asa Jakea La Motte u Scorseseovu filmu Razjareni bik (1980, nagrađen Oscarom) morao je znatno odebljati. Igrajući opet u jednom Scorseseovu filmu, prvi se put — s uspjehom — okušao i u luckastoj komediji, sa J. Lewisom kao partnerom: Kralj komedije (1983). Do poč. 1984. nastupio je u dvadesetak film. uloga.

Ostale uloge: Rođen za pobjedu (I. Passer, 1971); Banda koja nije znala pucati kako valja (J. Goldstone, 1971); Lagano udaraj u bubanj (J. Hancock, 1973); Posljednji magnat (E. Kazan, 1976); New York, New York (M. Scorsese, 1977); Mijenjanje (J. Shade, 1980); Istinite ispovijesti (U. Grosbard, 1981); Bilo jednom u Americi (S. Leone, 1984).