DENEUVE, Catherine

DENEUVE, Catherine, franc. glumica (Pariz, 22. X 1943). Sestra → F. Dorléac. Iz glum. obitelji, na filmu se prvi put pojavljuje sa 13 godina; za umj. ime uzima djevojačko prezime svoje majke — Deneuve. Glumeći u epizodi Sophie M. Allégreta omnibusa Parižanke (1962) upoznaje redatelja R. Vadima; usprkos patronatu toga poznatog tvorca zvijezdâ (koji od nje želi stvoriti novi simbol seksa), ona ne postiže većih uspjeha do pojave u glazb. filmu Cherbourški kišobrani (1963) J. Demyja, u kojem pjevanim dijalozima daje notu iskrene melankolije. Karijeru nastavlja sličnim ulogama, ali i čini glum. zaokret snimajući film Odvratnost (1965) R. Polanskog, u kojem sugestivno ostvaruje lik dezorijentirane, shizofrene djevojke koja postaje ubojicom. Tek L. Buñuel otkriva njene prave glum. mogućnosti, i uspijeva do maksimuma iskoristiti suprotnost između njezine krhke, distingvirane, klasične »plave« ljepote, i potisnuto strastvenih, često podvojenih, čak i dijaboličnih ličnosti koje se iza toga kriju. Snimivši Buñuelove filmove Ljepotica dana (1967), u kojem senzualno glumi ženu na razmeđi nedužnosti i nezatomljive, neutoljive požude, i Tristana (1970), u kojem živi samo za osvetu i napokon se i osvećuje zavodniku iz mladosti, D. se razvija u jednu od vodećih glum. osobnosti franc. kinematografije (istiskuje B. B.) i vrhunsku žensku zvijezdu međunar. filma u drugoj polovici 60-ih godina. Tim ulogama oživljuje misteriozni tip → vampa iz 30-ih godina, no u suvremenom, pervertiranijem obliku — ženu nepristupačnu, ponekad bezobzirnu, teško dostižnu i pogubnu za muškarce; takve likove ostvaruje i u dr. svojim istaknutijim ulogama, npr. u filmovima Manon 70 (J. Aurel, 1968), Mayerling (T. Young, 1968) i Sirena s Mississippi (F. Truffaut, 1969). Sedamdesetih i 80-ih godina i dalje nastupa u djelima renomiranih redatelja (i u inozemstvu); i dalje je vrhunska zvijezda, sada u ulogama koje sve više pripadaju tipu → mondenke, gdje se dotad karakteristična podvojenost njenih likova smiruje; među tim ulogama osobito se ističe ona u Posljednjem metrou (F. Truffaut, 1980, nagrađena Césarom za najbolju gl. žensku ulogu) — glumice koja za njem. okupacije skriva i štiti svoga žid. supruga, ali istodobno stupa u odnose s mladim glumcem-pripadnikom Pokreta otpora. Do poč. 1984. nastupila je u oko 60 filmova, često i u inozemstvu (npr. SAD, Vel. Britanija i Italija).

Ostale važnije uloge: Porok i vrlina (R. Vadim, 1962); Najljepše prevare svijeta (omnibus, epizoda Čovjek koji je prodao Eiffelov toranj C. Chabrola, 1963); Praznici u Portugalu (P. Kast, 1964); Lov na muškarca (É. Molinaro, 1964); Gospodin za pratnju (Ph. de Broca, 1964); Pjesma svijeta (M. Camus, 1965); Život u dvorcu (J.-P. Rappeneau, 1965); Stvorenja (A. Varda, 1966); Djevojke iz Rocheforta (J. Demy, 1966); Benjamin (M. Deville, 1968); Trubljenje (A. Cavalier, 1969); Aprilske lude (S. Rosenberg, 1969); Ne budite tužni (Ph. Labro, 1969); Magareća koža (J. Demy, 1970); To se događa samo drugima (N. Trintignant, 1971); Liza (M. Ferreri, 1972); Policajac (J.-P. Melville, 1972); Najvažniji događaj otkako je čovjek stupio na Mjesec (J. Demy, 1973); Žena u crvenim čizmama (J. Buñuel, 1974); Buržujka (M. Bolognini, 1974); Agresija (G. Pirès, 1974); Ne diraj bijelu ženu (M. Ferreri, 1975); Divljak iz Pariza (J.-P. Rappeneau, 1975); Grad opasnosti (R. Aldrich, 1975); Život počinje dvaput (C. Lelouch, 1976); Stupaj ili umri (D. Richards, 1977); Tuđi novac (Ch. de Chalonge, 1978); Za nas dvoje (C. Lelouch, 1979); Hrabro, bježimo (Y. Robert, 1979); Volim vas (C. Berri, 1980); Hotel »Des Amériques« (A. Téchiné, 1981); Izbor oružja (A. Corneau, 1981); Šok (R. Davis, 1982); Glad (T. Scott, 1983); Afrikanac (Ph. de Broca, 1983); Fort Saganne (A. Corneau, 1984); Veliki užitak (F. Girod, 1984).

LIT.: E. Neuhoff, Catherine Deneuve, Paris 1980; F. Gerber, Catherine Deneuve, Paris 1981.