LZMK

Filmska enciklopedija

DELLI COLLI, Tonino Filmska traka traži dalje ...

DELLI COLLI, Tonino (pr. ime Antonio Delli Colli), tal. snimatelj (Rim, 20. XI 1923). Film. karijeru započinje kao asistent snimateljâ U. Arate i A. Barizzija; samostalno radi od 1942. Kao vrsnom tehničaru povjereno mu je snimanje prvoga tal. filma u boji Totò u boji (1952) Stena. Umj. zrelost dosiže 60-ih godina radeći za P. P. Pasolinija i S. Leonea. U Pasolinijevim filmovima Accatone (1961) i Mamma Roma (1962), snimajući pri prirodnom ekspresivnom svjetlu rimskih ulica i periferije, znatno pridonosi razvoju stila prozvanog urbani realizam. Koristeći vrlo funkcionalno boju, sažeto vrijeme i zum (zumom prostorno povezuje događaje koji se odvijaju simultano, ali ih i znatno ritmizira), uvelike pridonosi kvaliteti Pasolinijeve (najbolje) epizode omnibusa Rogopag (1963); promjenom brzine snimanja postiže efekte slapsticka, a miješanjem crno-bijele i kolor-tehnike (u stilu slikâ Masaccia) ističe nemoć sakralnog kiča. Snimajući Evanđelje po Mateju (1964) primjenjuje neorealističko-dokumentarističku metodu, rad sa zumom i forme cinéma-vérité. Gotovo svaki kadar snimljen je u protusvjetlu, što kod crno-bijele tehnike rezultira slikarskom strukturom; kamera iz ruke prizoru daje privid stvarne prisutnosti i autentičnosti događanja. Filmovima Decameron (1971), Canterburyjske priče (1972) i Salò ili 120 dana Sodome (1975) uvodi nemirnu, vrlo dinamičnu kameru, često snima pri postojećem svjetlu i koristi kolorističke skokove među kadrovima, a zanemaruje kompoziciju, što sve znatno pridonosi osjećaju maksimalne realističnosti prizorâ. U vesternima S. Leonea snima pretežno dinamičnom kamerom u eksterijeru, često zapostavljajući logičnost rakursâ. U novije vrijeme češće snima komerc. filmove.

Ostali važniji filmovi: Tri gusara M. Soldati, 1952); Izdana (M. Bonnard, 1953); Crveno i crno (C. Autant-Lara, 1954); Donatella (M. Monicelli, 1956); Siromašni, ali lijepi (D. Risi, 1957); Lijepe, ali siromašne (D. Risi, 1957); Venecija, mjesečina i ti (D. Risi, 1958); Siromašni milijunaši (D. Risi, 1959); Opatica iz Monze (C. Gallone, 1963); Krvnik (L. G. Berlanga, 1963); Liolà (A. Blasetti, 1964, susnimatelj sa C. Di Palmom i L. Barbonijem); Mandragola (A. Lattuada, 1965); Ptičurine i ptičice (P. P. Pasolini, 1966); Dobar, ružan, rđav (S. Leone, 1966); Kina je blizu (M. Bellocchio, 1967); Duh na talijanski način (R. Castellani, 1967); Kao sova danju (D. Damiani, 1967); Tri koraka kroz ludilo (omnibus, epizoda L. Mallea, 1967); Bilo jednom na Divljem zapadu (S. Leone, 1968); Svinjac (P. P. Pasolini, 1969); Rosolino Paternň (N. Loy, 1970); Lacombe Lucien (L. Malle, 1974); Pasqualino ljepotan (L. Wertmüller, 1975); Dragi Michele (M. Monicelli, 1976); Nova čudovišta (D. Risi, E. Scola i M. Monicelli, 1977); O ljubavi i krvi (L. Wertmüller, 1979); Dragi tata (D. Risi, 1979); Putovanje s Anitom (M. Monicelli, 1979); Temperamentna Rosy (M. Monicelli, 1979); Fotogeničan sam (D. Risi, 1980); Hotelska soba (M. Monicelli, 1980); Dva lica jedne žene (D. Risi, 1981); Priče obične ludosti (M. Ferreri, 1981); Budućnost je žena (M. Ferreri, 1984); Bilo jednom u Americi (S. Leone, 1984).

K. Mik.


Citiranje:
DELLI COLLI, Tonino. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.5.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1259>.

kratice i simboli