LZMK

Filmska enciklopedija

DEAN, James Filmska traka traži dalje ...

DEAN, James (puno ime J. Byron Dean), am. glumac (Marion, Indiana, 8. II 1931 — Paso Robles, California, 30. IX 1955). U devetoj godini umire mu majka; odrastao u ujakovoj obitelji. Ne završivši koledž počinje se baviti glumom; 1950. nastupa u tv-reklamama Pepsy Cole, zatim uči glumu u trupi J. Whitmorea. God. 1951. nastupa u tv-filmu Brežuljak broj jedan u ulozi Ivana Krstitelja. Iste godine debitira na filmu, kao statist u Bajunetama na gotovs S. Fullera te kao epizodist u još tri filma: Čuvajte se mornara (H. Walker, 1952), Da li je netko vidio moju curu? (D. Sirk, 1952) i Nevolje na putu (M. Curtiz, 1953); Potom odlazi u New York, nastupa u manjim ulogama u tv-serijama i na Broadwayu; zamijećen od E. Kazana, počinje pohađati → Actors' Studio. Zahvaljujući Kazanu dobiva angažman u kompaniji Warner Bros te prvu gl. ulogu u njegovu filmu Istočno od raja (1955), kojom se proslavio u čitavu svijetu; ostvario je lik introvertirana mladića, ispunjena pritajenim gnjevom, koji s naporom uspostavlja kontakt s okolinom, osobito s rastavljenim i po svemu različitim roditeljima (otac puritanac, majka vlasnica javne kuće), čime se izrazila mučnina i prigušen protest mlade generacije. Stečenu poziciju idola mladih povećava idućom ulogom, u filmu Buntovnik bez razloga (N. Ray, 1955), igrajući ponovno mladića koji čezne za razumijevanjem roditelja-malograđana i koji, kao u prethodnom filmu, smirenje nalazi u ljubavi. Njegova treća i posljednja uloga, u filmu Div (G. Stevens, 1956), predstavlja razradu prethodnih; uspješno izvevši preobrazbu od siromašna mladića do vremešna bogataša, kreira složenu ličnost čovjeka koji životnu praksu gradi na novcu, ali i na neuslišanoj ljubavi prema udatoj ženi (E. Taylor). Potkraj snimanja tog filma jureći automobilom (u stilu junaka Buntovnika bez razloga) pogiba, tako da je završnu scenu pijanstva morao naknadno nasinkronizirati drugi glumac.

Plavokos, nježan, nemirnih kretnji, dječačkog izgleda i neurotična ponašanja, stalno svjedočeći o grozničavu proživljavanju, kao glumac slijedeći metode Actors' Studija, D. je sa samo tri gl. uloge postao simbolom prve mirnodopske generacije nakon II svj. rata, izraz njezinih dilema i strepnji, reprezentativni predstavnik glum. tipa → buntovnika bez razloga. Oponašan u filmovima (npr. P. Newman u svojoj prvoj fazi), još više od mladih u životu, postao je legenda s kojom se može uspoređivati jedino ona o H. Bogartu; tako brojni klubovi fanova preuzimaju njegovo ime, o njemu i nakon smrti kruže upravo nevjerojatne priče (npr. da nije poginuo, nego se, zbog iznakaženosti, krije). O njemu su snimljena četiri filma: kompilacijski dokumentarni Priča o Jamesu Deanu (R. Altman i G. W. George, 1957), dokumentarni James Dean — prvi američki tinejdžer (R. Connolly, 1975. u Vel. Britaniji), igrani James Dean (R. Butler, 1976) i igrano-dokumentarni Jimmie Dean, vrati se (R. Altman, 1982).

LIT.: W. Bast, James Dean: A Biography, New York 1956; P. Meyerson (urednik), The Official James Dean Anniversary Book, New York 1956; O. Fallaci, James Dean non è morto, ritorna, Milano 1956; Y. Salgues, James Dean, ou le mal de vivre, Paris 1957; T. T. Thomas, I, James Dean, New York 1957; R. Ellis, Rebel, London 1962; V. Herndon, James Dean: A Short Life, New York 1974; J. Howlett, James Dean: A Biography, London 1974; D. Dalton, James Dean: The Mutant King, San Francisco 1974; M. Whitman, The Films of James Dean, London 1974; R. Château, James Dean Story, Paris 1975; G. Dutton, James Dean, Paris 1981.

An. Pet.


Citiranje:
DEAN, James. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 15.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1221>.

kratice i simboli