LZMK

Filmska enciklopedija

DAVIS, Bette Filmska traka traži dalje ...

DAVIS, Bette (pr. ime Ruth Elizabeth Davis), am. filmska i kazališna glumica (Lowell, Massachusetts, 5. IV 1908 — Pariz, 7. X 1989). Kći fotografkinje. Glumiti počinje u srednjoškolskim javnim predstavama; od 1925. pohađa plesnu školu i dramsku školu Johna M. Andersona u New Yorku. Prvi profesionalni angažman dobiva u rochesterskoj glum. družini G. Cukora, a iduće godine s uspjehom debitira i na Broadwayu u komadu Razbijene zdjele M. Flavina, ne zadovoljivši nakon toga na film. testu za S. Goldwyna. Tek joj 1930. broadwayski komad Postojani Jug L. Campbella (u režiji R. Mamouliana), unatoč lošim kritikama, omogućuje uspješno snimanje za kompaniju Universal i ulogu u filmu Zla sestra (1931) H. Henleyja, kad prvi put nastupa kao Bette Davis (ime uzima od Balzacove Rođakinje Bette). Prvu značajniju ulogu tumači, uz G. Arlissa, u Čovjeku koji je igrao boga (1932) J. G. Adolfija, nakon čega potpisuje dugoročni ugovor s kompanijom Warner Bros. Ekspresivna lica i velikih očiju, D. nedostatak seksipila i privlačivosti nadoknađuje izuzetnom glum. vještinom i postupno se radom i ustrajnošću uspijeva riješiti osrednjih filmova kakve joj nude do sredine 30-ih godina. Ponajviše se istaknula u slojevitim dramskim ulogama u zapaženim melodramama toga razdoblja: kao bezobzirna južnjačka zavodnica u Kolibi u polju pamuka (1932) M. Curtiza i vulgarna, pohlepna konobarica u filmu Ljudski okovi (1934) J. Cromwella. Za interpretaciju glumice-alkoholičarke u filmu Opasna (1935) A. E. Greena nagrađena je Oscarom. Njena borba s Warner Brosom za vrednije uloge doživljuje vrhunac 1936, kada nastoji raskinuti ugovor, ali gubi proces; ipak, otada joj kompanija nudi uloge primjerene njenom talentu i snažnoj osobnosti. U drugoj polovici 30-ih godina popularnost joj sve više raste, a vrhunac doseže poč. 40-ih godina; zahvaljujući nizu i kvalitetnih i komercijalno uspješnih melodrama postaje tada najpopularnijom am. ženskom zvijezdom. U tom razdoblju nastupa uglavnom u tzv. ženskim filmovima i prvenstveno je cijeni ženska publika; osobito uspješno tumači energične, svojeglave i sebične → mondenke, najčešće južnjakinje, koje se zbog ambicioznosti i želje za nezavisnošću sukobljavaju sa sredinom i postaju neurotične ličnosti. Za ulogu svojeglave i pakosne južnjačke ljepotice u filmu Jezabel — demonska žena (1938) W. Wylera dobiva drugog Oscara, a u tom je razdoblju još pet puta nominirana za tu nagradu: kao neizlječivo bolesna nasljednica u Mračnoj pobjedi (1939) E. Gouldinga, žena-ubojica u Pismu (1940) W. Wylera, bešćutna južnjačka plantažerka u Malim lisicama (1941) W. Wylera, usidjelica slabih živaca u njenom najpopularnijem filmu Na raskršću (1942) I. Rappera, te supruga burzovnog posrednika u Gospodinu Skeffingtonu (1944) V. Shermana. Tim je ulogama dosegla umj. zrelost i usavršila briljantnu glum. tehniku, stvorivši osobene glum. manire — osebujna glasovna moduliranja, nervozne geste, precizno proračunate poglede i pokrete, što pogotovo osnažuje čestim suradnjama s redateljem W. Wylerom. Potkraj 40-ih godina karijera joj počinje stagnirati, a poč. 50-ih godina ponovno se uzdigla u glum. vrh s dvije nove nominacije za Oscara: i u filmu Sve o Evi (1950) J. L. Mankiewicza i u Zvijezdi (1952) S. Heislera tumačila je sredovječne glumice zabrinute za karijeru. Nakon toga sve se više okreće kazalištu i televiziji, a od ekscentrične interpretacije ostarjele glumice u filmu Što se dogodilo s Baby Jane? (1962) R. Aldricha, za koju je i deseti put nominirana za Oscara, najčešće se pojavljuje u filmovima strave. Peti je dobitnik (a ujedno i prva i dosad jedina žena) nagrade za životno djelo Američkoga filmskog instituta (1977). Do 1983. igrala je u 88 filmova, uglavnom američkih (uz nekoliko britanskih i talijanskih). Objavila je autobiografiju Samotan život (The Lonely Life, New York 1962).

Ostale važnije uloge: Most Waterloo (J. Whale, 1931); Sabina (W. A. Wellman, 1932); Tri na provodu (M. LeRoy, 1932); Dvadeset tisuća godina u Sing-Singu (M. Curtiz, 1933); Plemeniti Jimmy (M. Curtiz, 1934); Magla nad San Franciscom (W. Dieterle, 1934); Žena s naslovne strane (M. Curtiz, 1935); Vrag je susreo damu (W. Dieterle, 1936); Okamenjena šuma (A. Mayo, 1936); Obilježena (L. Bacon, 1937); Kid Galahad (M. Curtiz, 1937); Sestre (A. Litvak, 1938); Juarez (W. Dieterle, 1939); Usidjelica (E. Goulding, 1939); Privatni život Elizabete i Essexa (M. Curtiz, 1939); Tri života jedne žene (A. Litvak, 1940); Velika laž (E. Goulding, 1941); Zaručnica je stigla... (W. Keighley, 1941); Čovjek koji je došao na večeru (W. Keighley, 1942); U ovom našem životu (J. Huston, 1942); Zahvali svojim sretnim zvijezdama (D. Butler, 1943); Stara poznanica (V. Sherman, 1943); Hollywoodska kantina (D. Daves, 1944); Žito je zeleno (I. Rapper, 1945); Ukradeni život (C. Bernhardt, 1946); Zabluda (I. Rapper, 1946); June Bride (B.Windust, 1948); S onu stranu šume (K. Vidor, 1949); Plaćanje po zahtjevu (C. Bernhardt, 1951); Stranac je nazvao (J. Negulesco, 1952); Djevičanska kraljica (H. Koster, 1955); Svadbeni ručak (R. Brooks, 1956); Pribježište (R. Hamer, 1959); Šešir pun čudâ (F. Capra, 1961); Dosada (D. Damiani, 1963); Tiho, tiho, Charlotte (R. Aldrich, 1965); Dadilja (S. Holt, 1965); Godišnjica (R. W. Baker, 1969); Igra karata (L. Comencini, 1972); Povratak s planine vještica (J. Hough, 1978); Smrt na Nilu (J. Guillermin, 1978); Promatrač u šumi (J. Hough, 1980).

LIT.: P. Noble, Bette Davis: A Biography, London 1948; G. Ringgold, The Films of Bette Davis, New York 1965; J. Vermilye, Bette Davis, New York 1973; W. Stine, Mother Goddam: The Story of the Career of Bette Davis, New York 1974.

Đ. Pc.


Citiranje:
DAVIS, Bette. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.6.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1214>.

kratice i simboli