ČOVJEK OD AKCIJE

traži dalje ...

ČOVJEK OD AKCIJE (njem. Mann der Tat — prema tipologiji E. Patalasa; u SAD, u novije vrijeme, španj. macho: muškarčina), smion borac za pravdu, zaštitnik potlačenih, u borbi gotovo redovito pobjednik, nepokolebljiv, idealist, uglavnom suzdržljiva ponašanja, privlačiv ženama, atletske građe, vješt i priseban; oličenje skupa arhetipskih karakternih i tjelesnih odlika, poznatih i iz knjiž. baštine. Najčešće je protagonist → akcionog filma; partnerica mu je tip → naivke koju štiti, ili → mondenke čijem se zavođenju uspješno opire i počesto je izvodi na »pravi put«. Kao dramaturška protuteža njegovim vrlinama i nadmoćnosti, uz njega se često pojavljuje lik privrženog pratioca, tjelesno suprotnih svojstava i punog slabosti (npr. sklonost piću, uzmicanju, neozbiljnosti) koje su uzrokom nesporazuma i komičnih zgoda. Zbog tih arhetipskih svojstava, privlačnosti film. žanrova u kojima je takav lik jedna od nezaobilaznih sastavnica, psihološki i društveno kompenzacijskog učinka te s obzirom da ga podržavaju vladajući društv. slojevi u propagandne svrhe, tip se, ubrzo po otkriću filma, rasprostranjuje kao najomiljeniji lik film. junaka. Uz odgovarajuća lokalna obilježja postoji u gotovo svim kinematografijama; trajan je, ali se djelomično mijenja zbog konkurencije dr. tipova i razvoja ukusa publike. Nastaje i popularizira se najprije poč. XX st. u SAD, u liku kaubojâ — osnivačâ Divljeg Zapada (npr. Gilbert M. Anderson i William S. Hart); 20-ih godina širi se, zbog pojava tipa → stranca, i na ostale vrste → pustolovnoga filma (Douglas Fairbanks). U Evropi se najprije popularizira u ciné-romanima u Francuskoj, npr. u liku → Fantômasa, u Njemačkoj je najpoznatiji predstavnik Harry Piel, u Italiji protagonisti pov. spektakala i pustolovnih filmova Emilio Ghione i Bartolomeo Pagano (Maciste), a u Danskoj Valdemar Psilander u liku liječnika (što je za tip neobično). U razdoblju zv. filma, 30-ih godina u SAD predstavnici tipa su Errol Flynn i Tyrone Power, 40-ih prvenstvo počinje preuzimati John Wayne, a brojnu publiku privlače i Victor Mature i Charlton Heston. U Francuskoj 50-ih godina najpopularniji je Jean Marais, 60-ih godina u Italiji (uglavnom u pseudopov. spektaklima) Steve Reeves, a u Japanu samuraji, junaci → chambara i → jidàji-geki filmova, od kojih je na Zapadu poslije II svj. rata najpoznatiji Toshiro Mifune. Šezdesetih godina tip čovjeka od akcije počinje dobivati neke osobine koje odudaraju od naznačenih arhetipskih crta: najprije se likom tajnog agenta → Jamesa Bonda (Sean Connery, Roger Moore) u tip unosi cinizam, Jean-Paul Belmondo u Francuskoj dodaje sastojke autoparodije, junaci talijanskih tzv. špageti vesterna (Clint Eastwood, Charles Bronson, Giuliano Gemma) unose dozu sadističnosti, a poč. 70-ih godina hongkonški → kung-fu filmovi (Bruce Lee) istočnjačka borilačka umijeća. U kinematografijama socijal. zemalja predstavnike tipa karakterizira društveno-polit. svijest. U SFRJ se najprije javlja u akcionim filmovima iz NOB; prvi popularni predstavnik je Aleksandar Gavrić (lik kapetana Lešija) u filmovima Ž. Mitrovića, a još veću popularnost stječe kasnije Bata Živojinović.

LIT.: E. Patalas, Sozialgeschichte der Stars, Hamburg 1963.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ČOVJEK OD AKCIJE. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/1161>.