ČIRKOV, Boris Petrovič

ČIRKOV, Boris Petrovič, sovj. filmski i kazališni glumac (13. VIII 1901). Diplomirao glumu na Lenjingradskom institutu scenskih umjetnosti i od 1926. nastupao na pozornicama Lenjingrada i Moskve. Prve njegove uloge na filmu uglavnom su epizodne, sve dok mu interpretacija radnika Maksima u trilogiji Maksimova mladost (1935), Maksimov povratak (1937) i Viborška strana (1939) redateljâ G. M. Kozinceva i L. Z. Trauberga nije pribavila status najpopularnijega sovj. glumca 30-ih godina. Č. je u tim filmovima profilirao izvanredno uvjerljiv lik čovjeka iz puka koji od ideološki opredijeljena radnika prerasta u gorljiva revolucionara, a odsutnost patetike i izvještačenosti, te bogatstvo realist. pojedinosti u njegovoj glumi impresionirali su gledaoce širom svijeta. Golemi uspjeh trilogije prijetio je da ga ukalupi u lik Maksima, no premda je kasnije još dva puta tumačio tu ulogu, ipak je izbjegao identifikaciju s Maksimom, prihvaćajući najrazličitije glum. zadatke — od komičnih do tragičnih likova, od naslovnih do epizodnih uloga. O svojim glum. iskustvima Č. je napisao mnoštvo članaka i nekoliko knjiga esejâ.

Ostale važnije uloge: Pjesma o sreći (M. S. Donskoj i V. G. Legošin, 1934); Čapajev (S. D. i G. N. Vasiljev, 1934); Veliki građanin (F. M. Ermler, 1938, I dio); Učitelj (S. A. Gerasimov, 1939); Minjin i Požarski (V. I. Pudovkin i M. Doler, 1939); Aleksandar Parhomenko (L. D. Lukov, 1942); Glinka (L. O. Arnštam, 1947); Kavalir Zlatne zvijezde (J. V. Rajzman, 1951); Vjerni drugovi (M. K. Kalatozov, 1954); Dragi moj čovjek (J. J. Hejfic, 1958); Živi i mrtvi (A. B. Stolper, 1963).

LIT.: A. Rozovski, Boris Čirkov, Moskva 1939; O. Olidor, Narodnyj artist SSSR B. P. Čirkov, Moskva 1950.