CUNY, Alain

CUNY, Alain, franc. kazališni i filmski glumac (Saint-Malo, 12. VII 1908, negdje 1913). Napušta studij medicine i prelazi na likovnu akademiju. Bavi se slikarstvom, te kao kostimograf i scenograf surađuje sa J. Feyderom i J. Renoirom. Pohađa tečaj glume kod Ch. Dullina; potom je asistent redatelja (A. Cavalcantija). U kazalištu glumi od 1941. godine u djelima J. Gionoa, W. Shakespearea, J. Anouilha, J.-P. Sartrea i P. Claudela. Prvu film. ulogu tumačio je u Kapetanu remorkera (J. Grémillon, 1939), a njegova prva značajnija uloga bila je u filmu Noćni posjetioci (M. Carné, 1942). Nakon prvih, pretežito romantičnih, glumi uglavnom likove superiornih, skeptičnih, često ciničnih intelektualaca (koje mu donose veliki ugled), čemu je pogodovala i njegova vanjština visokoga, mršavog muškarca izrazito oštrih crta lica. Osim u francuskim, vrlo je često nastupao i u tal. filmovima, osobito u djelima F. Fellinija, M. Antonionija i F. Rosija; dojmljivo je odigrao ulogu filozofa koji se, izgubivši vjeru u život, ubija u filmu Slatki život (F. Fellini, 1960). Igrao i u jugosl. filmu Majstor i Margarita (1972) A. Petrovića. U erotskom filmu Emmanuelle (J. Jackin, 1973) C. tumači ulogu amoralnoga i ciničnog intelektualca, koja djeluje kao parodija njegovih ranijih ostvarenja. U starijoj dobi počinje glumiti i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Barun fantom (S. de Poligny, 1942); Zabranjeni Krist (C. Malaparte, 1950); Crvene košulje (G. Alessandrini, 1952); Dama bez kamelija (M. Antonioni, 1953); Zvonar crkve Notre-Dame (J. Delannoy, 1956); Ljubavnici (L. Malle, 1958); Mliječna staza (L. Buñuel, 1969); Satyricon (F. Fellini, 1969); Ljudi protiv (F. Rosi, 1970); Ne diraj bijelu ženu (M. Ferreri, 1975); Izuzetni leševi (F. Rosi, 1976); Krist se zaustavio u Eboliju (F. Rosi, 1979).