LZMK

Filmska enciklopedija

CAVALCANTI, Alberto Filmska traka traži dalje ...

CAVALCANTI, Alberto (puno ime A. de Almeida-Cavalcanti), braz. redatelj i producent (Rio de Janeiro, 6. II 1897 — 23. VIII 1982). Sin matematičara tal. podrijetla; pravo i arhitekturu studirao u Ženevi. Od sredine 20-ih godina živi i djeluje u Parizu; na filmu se najprije okušao kao dekorater interijera u dva filma M. L'Herbiera (Neljudska, 1923, i Pokojni Matija Pascal, 1925). Kao redatelj debitira filmom Samo sati (Rien que les heures, 1926), kronikom jednog dana života u Parizu, u kojem se prepleću dokumentarističke i stilizirane komponente (potonje u duhu franc. avangarde), što će postati gotovo stalnom odlikom njegova stila. Od ostalih filmova realiziranih u Francuskoj, ističu se i igrani Na sidrištu (En rade, 1927), zatim Yvette (1928, prema noveli G. de Maupassanta), te Mala Lilie (La p'tite Lilie, 1928), satiričko djelo prema sadržaju jedne tada popularne šansone; u tom razdoblju režira i jedan komerc. pustolovni film — Kapetan Fracasse (La capitaine Fracasse, 1928, prema istoimenom romanu Th. Gautiera). Upoznat s njegovim afinitetom prema dokumentarizmu, J. Grierson ga 1934. poziva u Vel. Britaniju, gdje se pridružuje → Britanskome dokumentarističkom pokretu, radeći kao redatelj i producent; kao redatelja, tada ga osobito zanimaju eksperimenti sa zvukom — u filmovima Pett i Pott (Pett and Pott, 1934), u kojem stvara nadrealist. kontrapunkte zvuka i slike, i Ugljeno lice (Coal Face, 1935), potresnom dokumentu o životu rudara u ugljenokopima, za koji je popratni tekst napisao pjesnik W. H. Auden, glazbu skladao B. Britten i u kojem je glasove rudarskih žena »orkestrirao« u akorde. Tada je i istaknut producent — npr. klas. djelâ tog pokreta Noćna pošta (B. Wright i H. Watt, 1936) i Sjeverno more (H. Watt, 1938). God. 1941. na poziv producenta M. Balcona prelazi u kompaniju Ealing i ponovno se posvećuje igr. filmovima, od kojih je najistaknutiji remek-djelo u žanru filma strave Gluho doba noći (Dead of Night, 1945); iako su u stvaranju toga savršeno komponiranog omnibusa sudjelovali i Ch. Crichton, B. Dearden i R. Hamer (svaki s po jednom epizodom), C. je najzaslužniji za njegov umj. domet, jer je režirao okvirnu priču i dvije vrlo promišljene i sugestivne epizode (o lutku i trbuhozborcu, te o dječjim prikazama). U Vel. Britaniji režira još 4 igr. filma (npr. Nicholas Nickleby, 1947, prema djelu Ch. Dickensa), a zatim ga (1949) pozivaju u domovinu kao potencijalnog »spasitelja« domaćeg filma. U Brazilu radi kao producent, a od autorskih pothvata najznačajniji su Slijepac Simăo (Simăo o caolho, 1952), jedan od rijetkih satiričkih kostimiranih filmova braz. kinematografije, i Pjesma mora (O canto do mar, 1953), s temom iz sirotinjskih favelâ Recifea. Nakon propasti njegove producentske kuće Vera Cruz i nakon što je bio optužen za komunizam, sredinom 50-ih godina vraća se u Evropu; u Njemačkoj DR, surađujući sa B. Brechtom, ekranizira njegovu dramu Gospodin Puntilla i njegov sluga Matti (Herr Puntilla und sein Knecht Matti, 1955); potom režira još samo nekoliko, uglavnom nezapaženih filmova u Nizozemskoj, Italiji i Izraelu.

C. je autor osebujne karijere; njegov opus pripada baštini više kinematografijâ — francuskoj, britanskoj i brazilskoj u prvom redu, a odlikuje ga i osoben stil — spoj naturalističnosti i stilizacije. Premda je, kako zaključuju povijesničari filma, autor djela koja više uzbuđuju eksperimentom no izražajnošću, ipak je izvršio velik utjecaj na sve one kinematografije u kojima je djelovao, a osobito je značajan za afirmaciju dokum. filma.

Ostali važniji filmovi: Vlak bez očiju (Le train sans yeux, 1926); Coralie i kompanija (Coralie & Cie., 1933); Champagne Charlie (1944); Prvi džentlmen (The First Gentleman, 1948); Za prijestupnike (For Them That Trespass, 1949); Prva noć (La prima notte/Les nuits vénitiennes, 1958); Priča o Izraelu (The Israel Story, 1960, dokumentarni).

LIT.: W. Klaue (urednik), Alberto Cavalcanti, Berlin 1962.

An. Pet.


Citiranje:
CAVALCANTI, Alberto. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 13.8.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=887>.

kratice i simboli