LZMK

Filmska enciklopedija

BOGART, Humphrey Filmska traka traži dalje ...

BOGART, Humphrey (puno ime H. DeForest Bogart), am. filmski i kazališni glumac (New York, 23. I 1899 — Hollywood, 17. VI 1957). Podrijetlom iz obitelji ugledna kirurga i ilustratorice časopisa; od roditelja predodređen za poziv liječnika, no prije studija isključen je iz škole zbog nediscipline. Sudjeluje u I svj. ratu, gdje je i ranjen, potom radi u kazalištu — najprije kao ugovarač turnejâ, a od 1920. kao glumac (većinom u ulogama neiskusnih romant. mladića). Kao film. glumac debitira 1930. u kratkometr. filmu Ruth Etting u »Broadway je takav« M. Rotha; do 1935. izmjenično nastupa u epizodnim film. ulogama i u kazalištu. Nakon znatna kaz. uspjeha u Okamenjenoj šumi R.-E. Sherwooda, velik uspjeh i ugled postiže istom ulogom nesmiljena gangstera u istoimenom filmu (1936) A. Mayoa te potpisuje trajniji ugovor s kompanijom Warner Bros. Do 1940. nastupa u 28 filmova, u drugim gl. ulogama (često uz J. Cagneyja), većinom okorjelih zlikovaca (grubijana — heavy u am. tipologiji), uglavnom u gangsterskim filmovima koji odražavaju doba ekon. krize (ali i u dvama vesternima); među tim ulogama najistaknutije su one gangstera koji negativno utječe na omladinu u Ulici bez izlaza (W. Wyler, 1937) i u Anđelima garava lica (M. Curtiz, 1938). Nakon prve uloge u kojoj pokazuje znake plemenitosti u filmu Oni voze noću (R. Walsh, 1940), 1941. dobiva dvije gl. uloge, kojima prekida s dotadašnjim klišejem i počinje nagli uspon do vrhunske zvijezde — uloge melankolična i rezignirana gangstera odbačena od malograđana kojima je pomogao u Visokoj Sierri R. Walsha i cinična detektiva Sama Spadea u Malteškom sokolu (prema romanu D. Hammetta) J. Hustona, redatelja s kojim se najbolje slagao. U nastavku karijere razrađuje te kreacije u dvjema varijacijama — grubljoj, isključivo cinično-osornoj, npr. u filmovima H. Hawksa Imati i nemati (1944), kao egocentrični iznajmljivač broda, i Dubok san (1946), kao Phil Marlowe, privatni detektiv iz romanâ R. Chandlera, te u filmu Na usamljenom mjestu (1950) N. Raya, i blažoj, romantičnijoj, npr. u Casablanci (M. Curtiz, 1942), u kojem je nesretno zaljubljen u I. Bergman, i u Otoku Largo (J. Huston, 1948), kao vojnik koji posjećuje obitelj poginula druga. God. 1947. osniva vlastitu Kompaniju Santana Pictures u kojoj snima pet filmova; u to vrijeme ističe se suprotstavljanjem (zajedno sa četvrtom suprugom → Lauren Bacall, s kojom tvori i jedan od najpopularnijih glum. parova) Komitetu za antiameričku djelatnost. Od kraja 40-ih godina nastupa s velikim uspjehom u znatno raznovrsnijim ulogama, no djelomično narušavajući sliku stvorena lika; među njima, ističu se ona kopača zlata kojeg pohlepa potpuno mijenja u Blagu Sierra Madre (J. Huston, 1948), komična uloga alkoholizirana trgovca u prašumi u Afričkoj kraljici (J. Huston, 1951), za koju je nagrađen Oscarom, zatim psihotična i kukavičkog kapetana u Pobuni na brodu Caine (E. Dmytryk, 1954), samozatajnih dobričina u Sabrini (B. Wilder, 1954) i Bosonogoj kontesi (J. L. Mankiewicz, 1954) i, u stilu predratnih uloga, odbjegla gangstera u Časovima očaja (W. Wyler, 1955). Umro je na vrhuncu slave od raka grla.

Dugotrajnu popularnost (od 1943. do 1949. i 1955. na listi je desetorice najpopularnijih glumaca SAD) i ugled u kritike, ponajviše utemeljen na ulogama iz 40-ih godina, B. duguje svim aspektima svoje glum. osobnosti. Većinom u psihol. akcionim filmovima, neospornim talentom i uvjerenjem tumači uloge društv. autsajdera koji to žele i ostati, najčešće detektiva i osoba uvučenih u ratna zbivanja, koje su svjesne korumpiranosti okoline, ispunjene nevjericom prema bližnjima, kod kojih skepsa i gnušanje nadvladavaju osjećaj vlastita uspjeha. Zbog toga je suzdržan ali i rezolutan, ciničan i silovit (dimenzija koja u potpunosti prevladava u liku scenarista u filmu Na usamljenom mjestu), no iza takva nastupa krije se romantik, idealist s čvrstim moralnim kodeksom. Takvim ulogama odgovarao je i njegov izgled: nizak, neugledan, na prvi pogled neprivlačan, metalna glasa, prodorna pogleda i ukočene gornje usne (posljedica ranjavanja u ratu), nemarno odjeven (karakterističan olinjao šešir i trenčkot), često sniman obavijen dimom cigarete i u blizini čašice; takav je lik bio novost u cijelom → sustavu zvijezda; B. je prvi antiheroj am. filma, on posredno izražava sumnju u »američki san«, čime se uklapa jednako u mentalitet film noira (→ crni film) i tip izgubljenog — prema tipologiji E. Patalasa (srodan time J. Gabinu). Postao je kult-ličnošću svjetskog filma, a njegov nadimak Bogey simbolom cjelovita svjetonazora; filmovi mu se s uspjehom prikazuju sve do 80-ih godina, a utječe i na znamenite glum. pojave 60-ih i 70-ih godina, npr. na J.-P. Belmondoa, L. Marvina i G. Hackmana.

Ostale uloge: Uz rijeku (J. Ford, 1930); Vrag sa ženama (I. Cummings, 1930); Tijelo i duša (A. Santell, 1931); Zla sestra (H. Henley, 1931); Žene svih zemalja (R. Walsh, 1931); Blues velegrada (M. LeRoy, 1932); Ljubavna afera (Th. Freeland, 1932); Tri na provodu (M. LeRoy, 1932); Ponoć (C. Erskine, 1934); Meci ili izborne kuglice (W. Keighley, 1936); Dvoje protiv svijeta (W. McGann, 1936); Kliper za Kinu (R. Enright, 1936); Otok bijesa (F. McDonald, 1936); Crna legija (A. Mayo, 1936); Veliki O'Malley (W. Dieterle, 1936); Obilježena (L. Bacon, 1937); San Quentin (L. Bacon, 1937); Kid Galahad (M. Curtiz, 1937); Dublerka (T. Garnett, 1937); Zaljuljaj svoju gospu (R. Enright, 1937); Muškarci su takve budale (B. Berkeley, 1938); Škola zločina (L. Seiler, 1938); Suzbijači reketa (L. Bacon, 1938); Divni doktor Clitterhouse (A. Litvak, 1938); Kralj podzemlja (L. Seiler, 1939); Oklahoma Kid (L. Bacon, 1939); Mračna pobjeda (E. Goulding, 1939); S umorstvom ne možeš pobjeći (L. Seiler, 1939); Obračun u podzemlju (R. Walsh, 1939); Povratak doktora X (V. Sherman, 1939); Nevidljive trake (L. Bacon, 1939); Virginia City (M. Curtiz, 1940); Sve se obistinilo (L. Seiler, 1940); Brat Orhideja (L. Bacon, 1940); Vagoni putuju noću (R. Enright, 1941); Preko Pacifika (J. Huston, 1942); Duboko u noć (V. Sherman, 1942); Velika zvjerka (L. Seiler, 1942); U ovom našem životu (J. Huston, 1942); Akcija na sjevernom Atlantiku (L. Bacon, 1943); Zahvali svojim sretnim zvijezdama (D. Butler, 1943); Sahara (Z. Korda, 1943); Bijeg iz Gijane (M. Curtiz, 1944); Hollywoodska parada pobjede (W. Russell, 1945, kratkometražni); Sukob (C. Bernhardt, 1945); Dvije gospođe Carroll (P. Godfrey, 1945); Dva mladića iz Milwaukeeja (D. Butler, 1946); Približan položaj (J. Cromwell, 1947); Mračni prolaz (D. Daves, 1947); Uvijek zajedno (F. de Cordova, 1948); Kucaj na bilo koja vrata (N. Ray, 1949); Tokyo Joe (S. Heisler, 1949); Lančano svjetlo (S. Heisler, 1950); Iznuđivač (B. Windust, 1950); Široko (C. Bernhardt, 1951); U zadnji čas (R. Brooks, 1952); Na bojištu (R. Brooks, 1953); Udri đavola (J. Huston, 1953); Ljubavna lutrija (Ch. Crichton, 1953); Nismo mi anđeli (M. Curtiz, 1955); Lijeva ruka božja (E. Dmytryk, 1955); To teži bit će pad (M. Robson, 1956).

LIT.: T. Granich, Humphrey Bogart, Parma 1957: G. Bounoure, Humphrey Bogart, Lyon 1962; P. Michael, Humphrey Bogart: The Man and His Films, Indianapolis 1965; R. Gehman, Bogart, Greenwich (Connecticut) 1965; C. McCarty, Bogey: The Films of Humphrey Bogart, New Jersey 1965; E. Goodman, Bogey: The Good-Bad Guy, New York 1965; J. Ruddy/J. Hill, Bogey: The Man, the Actor, the Legend, New York 1965; J. Hyams, Bogey: The Biography of Humphrey Bogart, New York 1966; B. Eisenschitz, Humphrey Bogart, Pariz 1967; R. Viry-Babel, Humphrey Bogart 1899 — 1957, Paris 1973; A. G. Barbour, Humphrey Bogart, New York 1973; A. Eyles, Bogart, London 1975; J. Hyams, Bogart and Bacall, New York 1975; N. Benchley, Humphrey Bogart, Boston/London 1975; R. Château, Humphrey Bogart, Paris 1979; V. M. Marinero, Humphrey Bogart, Madrid 1980; Screen Greats (vol. 111), Bogart, New York 1980; F. Cutterland, Humphrey Bogart, Paris 1981; J.-Ph. Domecq, Projection privée (Analyse de Humphrey Bogart et de ses principaux films), Paris 1981; G. Halimi, Humphrey Bogart, Paris 1981.

An. Pet.


Citiranje:
BOGART, Humphrey. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 30.6.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=596>.

kratice i simboli