LZMK

Filmska enciklopedija

DRAMATURGIJA Filmska traka traži dalje ...

DRAMATURGIJA. 1. Način na koji je uređena izlagačka cjelina nekog filma. Obuhvaća: dramaturške ciljeve, prema kojima se ravna svako uređivanje filma; dramaturški plan, prema kojemu se uređuje samo film. izlaganje, film. slijed; dramaturške postupke, pomoću kojih se ostvaruje dramaturški plan; dramaturške elemente, tj. sve važne pojedinačne i konkretne film. elemente od kojih je sastavljena film. cjelina. Najopćenitiji dramaturški ciljevi su oni koji ravnaju svakim priopćenjem: (a) razlikovanje i identifikacija pojavâ; (b) zauzimanje točke gledišta, odn. orijentacija među pojavama i prema njima; (c) usmjeravanje pažnje ili tematizacija; (d) preglednost, odn. organiziranost. Najopćenitiji dramaturški planovi su: (a) narativni; (b) demonstracijski; (c) serijelni. Svaki od tih općih tipova dramaturških planova ima svoje podtipove a i sâmi se međusobno kombiniraju; oni se također različito konkretiziraju u sklopu film. rodova, žanrova, stilova i pojedinačnih filmova. Dramaturški se postupci uglavnom svrstavaju u dva krajnja tipa: (a) neprimjetne postupke, tj. one postupke koji nam pažnju usmjeravaju prvenstveno na sama zbivanja i prizore; (b) stilizacijske postupke, tj. na one koji pažnju privlače sami na sebe, obično zato da bi stav prema prizorima učinili očitijim; među tim tipovima nema stroge granice, a i oni se mogu kombinirati u istom filmu. Dramaturškim elementima obično se drže sve tematske jedinice koje su važne u vođenju izlaganja te ona »izražajna obilježja« za kojima se poseže pri predočavanju tematskih jedinica.

Pojam dramaturgija preuzet je iz kazališta gdje označava pravila konstrukcije drame i njena ostvarenja na pozornici. Naziv je skovao G. E. Lessing u drugoj polovici XVIII st. Po analogiji s kaz. upotrebom, naziv dramaturgija katkad se uže primjenjuje samo na pitanja konstrukcije igrano-film. scenarija i na postupke očuvanja te konstrukcije pri snimanju filma.

2. Filmsko-teorijska disciplina koja se posvećuje proučavanju načina na koje se uređuju izlagačke cjeline na filmu i koja se bavi problemima vezanim uz to, tzv. dramaturškim problemima. Ta je upotreba naziva dramaturgija također preuzeta iz kaz. područja, ali u tekstovima o filmu nije toliko učestala. Zapravo, u film. teoriji nije se uspostavila jedinstvena disciplina koja bi odgovarala dramaturgiji na kaz. području. Konstrukcijski, filmsko-dramaturgijske probleme tradicionalno se proučavalo uglavnom na ograničen način, u sklopu teorije montaže i scenar. udžbenikâ, a dramaturške elemente u sklopu estetičkih razmatranja o film. izražajnim sredstvima. U suvremenoj film. teoriji, pod utjecajem književno-teorijskog strukturalizma, javljaju se nove discipline, npr. narativika, koja se posebno posvećuje problemima narativne konstrukcije, i analiza izlaganja (analiza diskursa), koja proučava sve, i nenarativne, oblike organizacije izlaganja (tj. sve oblike dramaturških planova i probleme njihova ostvarenja).

LIT.: Dr. V. E. Pordes, Das Lichtspiel: Wesen — Dramaturgie — Regie, Wien 1919; B. Balàsz, Der Sichtbare Mensch: Eine Film-Dramaturgie, Wien/Leipzig 1924; H. Ihering, Aktuelle Dramaturgie, Berlin 1924; V. Šklovski, Kak pisat scenarii, Moskva/Leningrad 1931; V. Turkin, Sjužet i kompozicija scenarija, Moskva 1934; V. Volkenštejn, Dramaturgija kino. Očerk, Moskva/Leningrad 1937; V. Turkin, Dramaturgija kino, Moskva 1938; A. Čirkov, Očerki dramaturgii fil'm, Moskva 1939; V. Ždan, Dramaturgija naučnopopul'arnogo fil'ma, Moskva 1950; V. Pudovkin, Izabrani stati, Moskva 1955; A. Marčeret, Aktër i kinodramaturg, Moskva 1955; N. Krjučečnikov, Kompozicija filma, Moskva 1960; I. Vajsfeld, Masterstvo kinodramaturga, Moskva 1961; S. Frejlih, Dramaturgija ekrana, Moskva 1961.

H. Tć.


Citiranje:
DRAMATURGIJA. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 16.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5715>.

kratice i simboli