WARNER BROTHERS

traži dalje ...

WARNER BROTHERS, skraćeno Warner Bros, am. kompanija za proizvodnju i distribuciju filmova koju su 1923. osnovala braća Jack (→ j. warner), Harry, Albert i Sam Warner, već prije proizvodili su 2-3 filma godišnje, da bi u godini formiranja tvrtke proizveli 14. U idućih nekoliko godina braća — Harry kao predsjednik, Albert kao blagajnik, Jack kao rukovoditelj produkcije — angažiraju ambiciozne producente D. F. Zanucka, H. B. Wallisa i H. Blankea, kao i redatelja E. Lubitscha, pa ubrzo postaju jedna od vodećih hollywoodskih kompanija. God. 1925. kupuju studio → Vitagrapha, u kome počinju eksperimente sa zvukom na filmu, što rezultira prvim filmom sa zv. efektima (Don Juan, 1926, A. Croslanda), potom i prvim potpuno ton. projektom (Pjevač jazza, 1927, A. Croslanda). Iste godine umire Sam W., što donekle usporava uspon kompanije. Od profita ostvarenog zv. filmom W. kupuje 2 najveća prikazivačka lanca u SAD: Stanley Corporation of America (1928) i First National (1929), te tako — vertikalno povezavši film. poslovanje (proizvođač/distributer/prikazivač) — postaje najjača kinemat. kompanija u SAD. Iako za ekon. krize doživljuje rekordan gubitak (14,1 milijuna dolara 1932), relativno lako je nadživljuje prodajom jednog dijela kino-dvorana. Ipak, uspješni Zanuck odlazi, a na njegovo mjesto kao rukovoditelj proizvodnje dolazi Wallis (1933). Do 1937. W. bilježi određeni preporod, ojačana novim producentima S. Bischoffom i B. Foyem (B-filmovi), a dobiva i svoj prvi Oscar za film Život Émilea Zole (W. Dieterle, 1937). Nezadovoljan što je Oscar za Casablancu (M. Curtiz, 1942) primio Jack W., a ne on sam, i Wallis napušta tvrtku, a zamjenjuje ga dotadašnji casting director S. Trilling. Poč. 50-ih godina, i pored uspjelog eksperimentiranja sa 3-D filmom i cinemascopeom, W. je prinuđena na suradnju s televizijom, što dovodi do niza efektnih jeftinih filmova u produkciji W. T. Orra (zeta Jacka W.). God. 1956. povlače se Harry i Albert W., te prodaju svoje udjele. Kan. magnat E. Hyman 1967. otkupljuje i udio Jacka W., udružujući W. sa svojom Seven Arts Productions, no nova tvrtka preživljuje samo do 1969. Opća kriza film. industrije pogađa i W., pa upravu preuzima indus. konglomerat Kinney International Service na čelu sa S. J. Rossom. Od 1971. novi se »gigant zabave« (uključene su i diskografske kompanije Atlantic i Warner/Reprise) naziva Warner Communications Inc., čiji film. ogranak preuzima sposobni menadžer T. Ashley. Serijskim hitovima Istjerivač đavola i Superman popravlja financ. saldo kompanije, što ponavlja i njegov nasljednik (od 1980) R. A. Daly hitovima Gremlini (J. Dante, 1984) i Batman (T. Burton, 1989), održavajući W. u sâmom vrhu film. producenata.

Prvih godina postojanja W. se — u nedostatku pravih zvijezda — održava serijalom o psu Rin-Tin-Tinu, kostimiranim filmovima sa J. Barrymoreom i »bračnim komedijama« E. Lubitscha. U 30-im godinama posebno su uspješne muz. komedije B. Berkeleyja, biografski filmovi, te pustolovne romance sa E. Flynnom; tada W. dokida granicu između »reprezentativnih« i B-filmova, često proizvodeći kraće (do 75 min) i jeftine projekte — i sa svojim najvećim zvijezdama G. Arlissom, E. G. Robinsonom, B. Davis i J. Cagneyjem. Četrdesetih godina bilježi se osjetan pad u broju filmova (jedva oko 20 godišnje /naspram, npr., 80 u 1930/), ali i pojava potpuno autohtonog žanra (kombinacije melodrame i thrillera) → crni film (npr. Visoka Sierra R. Walsha i Malteški sokol J. Hustona, oba 1941, koji H. Bogarta promoviraju u vodeću zvijezdu kompanije). Pedesete godine, osim wide screena i 3-D tehnike, donose nove zvijezde M. Branda i J. Deana, kao i neke od najvećih vesterna uopće — Tragače (1956) J. Forda i Rio Bravo (1959) H. Hawksa. Najveći uspjesi 60-ih godina su moderni gangsterski filmovi (npr. Bonnie i Clyde, 1967, A. Penna), dok u idućim desetljećima primat Warner Brosa održavaju film. serije (npr. Prljavi Harry i Policijska akademija) i produkcije S. Spielberga (npr. Gadovi, 1984, R. Donnera).

Uz već spomenute, najstarije zvijezde Warner Brosa su A. Jolson i J. Brown, kojima se 30-ih godina pridružuju J. Blondell, P. Muni, D. Powell i O. De Havilland, 40-ih J. Garfield, L. Bacali, J. Wyman i A. Sheridan, 50-ih B. Lancaster, A. Ladd, V. Mayo, R. Scott, J. Wayne i D. Day, 60-ih N. Wood, a 70-ih tada najprofitabilniji »macho-tipovi« C. Eastwood, B. Reynolds i Ch. Reeve.

Većina najznačajnijih redatelja hollywoodskoga »zlatnog doba« radila je i za Warner Bros: uz već spomenute, F. Lloyd, R. Del Ruth, L. Bacon, F. Borzage, F. Capra, M. LeRoy, W. A. Wellman, W. Keighley, J. Negulesco, A. Hitchcock, R. Enright i dr., dok su kasnije ugovorno vezani, npr., E. Kazan, S. Kubrick i D. Siegel, pa i glumac-redatelj C. Eastwood (preko vlastite tvrtke Malpaso).

Jedinstvenom stilu crno-bijele fotografije studija pridonijeli su snimatelji E. Haller, S. Polito, A. Edeson, T. Gaudio i S. Hickox, a vizualnoj komponenti uopće još i scenografi R. Haas, C. J. Weyl i A. Grot, te majstori spec. efekata B. Haskin i F. Jackman; vodeći scenaristi tvrtke bili su C. Robinson i H. Koch, a kompozitori M. Steiner, E. W. Korngold, R. Heindorf i F. Hollander.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

WARNER BROTHERS. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5507>.