VIZUALIZAM

traži dalje ...

VIZUALIZAM, teorijsko usmjerenje iz ranih 20-ih godina XX st., koje je film promatralo kao manifestaciju fotogeničnosti, svojstva medija da kroz prizore čulne stvarnosti prikaže poetske aspekte ljudske duše, te pokreta koji ostvaruje i prostorne i vremenske ritmove, ujedinjujući na taj način u sebi karakteristike svih ostalih umjetnosti. Ta se orijentacija začela u Francuskoj (osnivačem se smatra R. Canudo, a nastavljaju je neposredno L. Delluc, É. Faure, A. Lévinson i dr.), a proširila se posredstvom utjecaja u raznim sredinama (npr. S. Luciani u Italiji i K. Teige u ČSSR-u), dajući »boju« radovima i onih autora koji su imali pretežno drugačija opredjeljenja (R. Allendy: Psihološka vrijednost slike, 1926); u zreloj fazi, sredinom 20-ih godina, preobrazila se u glorifikaciju ritma kao činioca muzike slikâ (L. Moussinac, G. Dulac, É. Vuillermoz, A. Valentin s ogledom Uvod u bijelo-crnu magiju, 1927), da bi vrhunac i završetak doživjela u poznim učenjima J. Epsteina sredinom 40-ih godina, o filmu kao oruđu sveukupnog preobražaja čovjekovog saznanja o svijetu i njegovim zakonitostima, otkrivajući ga kao univerzum relativnih vrijednosti i neprestanoga preobražavanja.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

VIZUALIZAM. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5430>.