LZMK

Filmska enciklopedija

BIJELI TELEFONI Filmska traka traži dalje ...

BIJELI TELEFONI, tal. telefoni bianchi, uobičajen naziv za vrst tal. filmova, nastalih početkom razdoblja zv. filma, između 1930. i 1940. Radnja tih, glazb. točkama prožetih, melodrama s nerealnom soc. pozadinom, odigravala se u raskošnim ambijentima, urešenima probranim, pomodnim rekvizitima (otuda i naziv — prema telefonu u spavaonici junakinje); osobe su govorile izvještačenim jezikom, odijevale se pomodno i u svemu oponašale tzv. više krugove. Službena kritika u razdoblju pojačane faš. cenzure davala je prednost upravo takvim filmovima, pa su za preteče neorealizma bijeli telefoni bili sinonim lažne slike društv. zbilje, odn. kinematografije bez umj. nadahnuća i stvaralačke slobode. U tim filmovima najčešće su se pojavljivali ubrzo zaboravljeni glumci Lilia Silvi, Leonardo Cortese, Adriano Rinoldi, Roberto Villa, a najpoznatiji redatelji su bili Guido Brignone, Carlo L. Bragaglia i Gennaro S. Righelli.

An. Pet.


Citiranje:
BIJELI TELEFONI. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 22.5.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=531>.

kratice i simboli