TRNKA, Jiři

TRNKA, Jiři, čehosl. animator, redatelj i scenarist (Plzeň, 24. II 1910 — Prag, 30. XII 1969). Nakon što 1921. pobjeđuje na natječaju koji je organizirao lutkar J. Skup, od 1923. amaterski radi u njegovu lut. studiju kao dizajner i izrađivač lutaka; 1929. sudjeluje na pariškoj lut. izložbi. God. 1929-35. pohađa školu primijenjene umjetnosti u Pragu; od 1935. je ilustrator pričâ braće Grimm, H. Ch. Andersena i W. Hauffa, a 1936. osniva svoje (kratkotrajno) kazalište lutaka s ambicijom realiziranja lut. komadâ M. Maeterlincka, no — zbog osrednjeg uspjeha — ubrzo se vraća zanimanju ilustratora. God. 1938-42. scenograf je praškoga Narodnog kazališta, a 1942-45. ponovno ilustrator dječjih knjiga (ta će literatura biti njegova trajna inspiracija). Na filmu debitira 1945. crt. filmom Posadio djed repu (Zasadil dědek řepu), a slijede Dar (Dárek, 1946), Životinje i razbojnici (Zvírátku a petrovští, 1946) te, posebno uspješan, Pérak i SS (Pérak a SS, 1947, sa J. Brdečkom), o dimnjačaru koji se odupire nacistima; u tom gorkom osvrtu na tek minula pov. događanja jasno je zamjetljiv reducirani pokret (značajna karakteristika njegova stila). Od filma Špalíček (1947), prema starim legendama o prvim stanovnicima Češke, za koji je nagrađen na festivalu u Veneciji, počinje njegova lut. faza vrhunske izražajnosti (npr. Carev slavuj — Císařův slavík, 1948; Bajaja, 1950; Đavolov mlin — Čertův mlýn, 1951; Stare češke legende — Staré povésti české, 1953; Kibernetička bakica — Kibernetická babička, 1962), u kojima koristi »meku« lutku, sačinjenu od tekstila i ojačanu plastičnim dijelovima, drvenim detaljima i skrivenim žičanim kosturom; također, T. ne animira fizionomiju (ne želeći stvarati konvencionalnu faznu grimasu), već za svaki novi »izraz lica« koristi drugačije oblikovanu glavu; tako serijom statičnih »glava-faza« neutralizira opasnost negativne identifikacije lut. i ljudskog modela i impresionira autentičnom »lutkinom mimikom« — zapravo mimikom maske. God. 1951. realizira izrazito moderni kolažni film Cirkus (Veselý cirkus) animirajući figure od tvrdoga šarenog kartona, karakteriziran reduciranom animacijom (kao što u to doba u Kanadi radi G. Dunning) i smanjenjem iluzije trodimenzionalnog prostora; time je izvršio značajan utjecaj i na → Zagrebačku školu crtanog filma. U tom razdoblju već su vidljive gl. teme Trnkina opusa: harmonija ruralnog življenja (Pjesma prerije —Arie prérie, 1949), te važnost pojedinca, s dubljim društv. implikacijama; to je posebno uočljivo u trodijelnoj lut. ekranizaciji Hašekova Dobrog vojnika Švejka (Dobrý voják Švejk, 1954). Kasniji značajni projekti su Zašto UNESCO (Proč UNESCO, 1958, po narudžbi te organizacije) i San ivanjske noći (Sen noci svatojánské, 1958), te alegorije Ruka (1965) i Arkanđeo Gabrijel i Majka Guska (Archangel Gabriel a pani Husa, 1965). Izgrađujući se na bogatoj češ. tradiciji lutkarstva, također na vrhunskim djelima svjetske i češ. bajke, odn. književnosti za djecu uopće, T. je — uz → L. Starevitcha — najveći predstavnik klas. lutkarskog filma, ujedno i preteča modernoga. Svojim stiliziranim figurama ne samo da nije pokušavao imitirati ljudske ili životinjske kretnje, već ih je uzdigao na razinu novih, »originalnih« bića koja ostvaruju jednu ranije neviđenu vrstu igre unutar svijeta vlastite ikonografije i kauzaliteta. U suradnji sa J. Brdečkom djelovao je i kao scenarist, dok je sa B. Pojarom često animirao.

LIT.: J. Boček, Jiří Trnka, Praha 1963; M. Benešová, Jiří Trnka, Praha 1970; R. Trnková/H. Chvojková, Můj syn, Praha 1972.