LZMK

Filmska enciklopedija

TON Filmska traka traži dalje ...

TON (grč. tónos: zvuk), termin vrlo starog podrijetla, koji je označavao napetost, tj. bio vezan za zvuk proizveden vibracijom tetive napetog luka. Veća napetost tetive proizvodila je bržu vibraciju odn. »imala viši ton«. S obzirom na vrlo široku primjenu u raznim djelatnostima vezanim uz zvuk na filmu, pojam ton ima nekoliko značenja.

Ton na filmu, u širem smislu, jest kreativno-tehnički oblikovan zvuk prezentiran gledateljstvu zajedno s film. slikom. Za razliku od ostalih zvukova to je svrhovito proizveden zvuk određenih i željenih akustičkih svojstava. Otuda i prefiks ton-koji se dodaje raznim film. terminima; tako, tonfilm je sinonim za zv. film, dok tonrežiser i(li) tonmikser oblikuju, prema tonskriptu, ton za film u tonrežiji i služeći se tonmikspultom, a uz pomoć toninženjera za primjenu odgovarajuće ton. opreme i akustičkih uvjeta snimanja zvuka.

U muzici za film T. je kreativno oblikovan zvuk proizveden glasom ili muz. instrumentom, pilagođen film izražavanju. Muzički je instrument, pritom, mehanoakustičko ili elektroakustičko sredstvo za stvaranje i oblikovanje glazb. zvuka — tona. T. je osnovni element glazbe i u njoj, po klas. definiciji, u prvom redu glazb. zvuk slušno odredive visine. Viši T. odgovara većoj napetosti strune, tj. ima višu frekvenciju. U film. muzici T. se — osim po visini — može kreativno oblikovati i po dr. akustičkim svojstvima (→ zvuk na filmu).

Vrste tonova. 1. Jednostavan, prost ili monofrekvencijski ton je zvuk sinusoidalnoga valnog oblika, stoga jedne frekvencije, proizveden zv. viljuškom ili tongeneratorom (elektroakustički oscilator). — 2. Čisti ton u najširem je smislu ton bez izobličenjâ, tj. deformacijâ. To je zvuk određenih akustičkih svojstava bez primjese nepoželjnih zvukova. Katkad se i monofrekvencijski ton u harmonijskoj analizi (raščlanjivanje zv. signala po frekvencijama) zbog nedostatka viših harmonija naziva čistim tonom. U glazbi čisti ton u prvom redu znači ton precizne visine, ali i to da u tonu nema zamjetljivih primjesa dr. neželjenih zvukova, prizvuka i sl. (npr. zvuk dodira prsta po žici gitare, škripe gudala i dr.). U zv. filmu čisti to je snimljeni i slušatelju reproducirani (zajedno sa film. slikom) zv. signal bez nepoželjnih zvukova kao što su šum elektroakustičkih pojačala, »brenčanje« zvučnika zbog prejakog signala, kolebanje visine tona uslijed nejednolikog kretanja vrpce sa snimljenim tonom i dr. Čisti ton na filmu može značiti i adekvatnu usklađenost zvukova sa slikom u njihovu oblikovanju akustičkih svojstava, kao i održavanje iste kvalitete zvukovnog izraza tokom cijelog filma. — 3. S obzirom na primijenjenu tehnologiju zapisa zv. signala, odn. tona na filmu, kojim mu se također mijenjaju akustička svojstva, tonu se daju i nazivi magnetski ton (zapis zv. signala na magn. vrpci) i optički ton (zapis zv. signala na fotoemulzijskoj vrpci /njem. Lichtton/). Ti nazivi ujedno sugeriraju određenu vrstu i kvalitetu zv. signala (→ fonografija, filmska; fonogram).

Z. Šc.


Citiranje:
TON. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 11.8.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5217>.

kratice i simboli