BETTETINI, Gianfranco

traži dalje ...

BETTETINI, Gianfranco, tal. teoretičar i redatelj (Milano, 16. I 1933). Diplomirao politehniku u Milanu; profesor rimskog sveučilišta. Okušao se i kao redatelj. Kao proučavalac masovnih medija, prvenstveno filma i televizije, film shvaća ponajprije kao sredstvo komunikacije. Pod utjecajem lingvistike F. de Saussurea i Barthesove semiologije, istražuje u djelu Film: jezik i pismo (Cinema: lingua e scrittura, 1968) ikoničke film. znake kao višeznačne pojave i film. kodove kao arbitrarne skupove pravila koji djeluju posredstvom teh. postupaka što stoje u međusobnim dijalektičkim odnosima i stvaraju »semantičku vrijednost sintagme«, zasnovanu na »povezivanju u skupove koji podliježu kodificiranju«. U takvom strukturalnom vidu suvremenog filma (utjelovljenog ponajvećma u djelima M. Antonionija, kasnoga I. Bergmana i J.-L. Godarda, ali i u televiziji, kojom se B. sve više bavi u posljednje vrijeme), montaža potpuno gubi značenje.

Ostala, za teoriju filma važnija djela: Znak, od magije do filma (Il segno, della magia fino al cinema, 1963); Indicija realizma (L'indice del realismo, 1971); Kriza ikoničnosti u vizualnoj metafori (La crisi dell'iconicità nella metafora visiva, 1972); Film smisla, besmisla, suglasja i nesuglasja (Il cinema del senso, del nonsenso, del consenso e del dissenso, 1974); Semiotički prilaz filmskom »postavljanju na scenu« (Approcio semiotico alla »messa in scena« del cinema, 1974); Proizvodnja smisla i filmsko postavljanje na scenu (Produzione del senso e messa in scena, 1975).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

BETTETINI, Gianfranco. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/515>.