LZMK

Filmska enciklopedija

STUDIO, FILMSKI Filmska traka traži dalje ...

STUDIO, FILMSKI. 1. Specifičan zatvoreni radni prostor relativno velikih površina i zapremine, u kojem se odvija snimanje filma. Osim klas. interijernih objekata, u studiju se insceniraju i eksterijeri — s panoramskim pejzažima. Uporaba studija za snimanje filma ima neusporedive proizvodne prednosti u odnosu na snimanje u realnim objektima i vanjskom ambijentu; istodobno podizanje više objekata u studiju racionalizira rad film. ekipe. Zatvorenost i izoliranost studijskog prostora (uz primjenu rasvjetnih tijela i dr. specijalnih uređaja) oslobađa ekipu od ovisnosti o vremenskim prilikama; rasvjetna tehnika »umjetnog sunca« omogućuje postizanje efekta dnevnoga (prirodnog) svjetla, time i mogućnost simuliranja eksterijemih scena; u studiju mogu biti instalirani i uređaji za inscenaciju magle, kiše i dr. prirodnih pojava. Primjena tehnike → stražnje projekcije omogućuje pak realizaciju scenâ vožnje i pozadinskih slika. Suvremeni film. studiji akustički su izolirani od okoliša, a neki i akustički priređeni za izravnu registraciju zvuka (posebno za snimanje dijalogâ).

Prvi film. studio → Black Maria izgradio je 1893. u SAD Edisonov suradnik William K. L. Dickson. Po tom se uzoru od 1894. i u Evropi počinju graditi sl. prostori za snimanje filmova. U Francuskoj (Montreuil-sous-Bois) pionir igr. filma Georges Méliès 1897. gradi studio koji će dugo važiti kao uzor u evr. razmjerima. Kako u to doba još nisu poznati reflektori, snimanje u takvim studijima ovisilo je o sunčanom vremenu. Dalji razvitak studijâ bio je uvjetovan primjenom umjetnih izvora svjetla, tako da su se pojavili prostori u izvedbi »tamne hale«, tj. bez vanjskoga prirodnog svjetla. Pred I svj. rat u SAD se već često grade prostori specijalno namijenjeni za proizvodnju filmova, dok se u Evropi istom nakon rata počinju adaptirati veliki zeppelinski hangari. Do posebno dinamične izgradnje studijâ u Evropi dolazi nakon II svj. rata, i to su mahom specijalizirani, strogo namjenski objekti; na jednom mjestu podiže se veći broj hala različitih dimenzija s pratećim objektima za izradu dekorâ, skladištima rekvizita i kostima, laboratorijima za razvijanje, studijima za montažu zvuka i zv. obradbu (→ tonstudio), i dr. Najpoznatiji evr. »filmski gradovi« su: Barrandov v Pragu (ČSSR), Bavaria u Münchenu i Studio Hamburg u Hamburgu (SR Njemačka), Neubabelsberg u Potsdamu (Njemačka DR), Cinecittà i Studio Dino De Laurentiis u Rimu (Italija), Boulogne i Billancourt na širem području Pariza (Francuska), Pinewood i Shepperton na širem području Londona (Vel. Britanija), Mosfil’m u Moskvi (SSSR) i dr.; njima se pridružio i Jadran film iz Zagreba, gdje je 1987. dovršen i pušten u pogon jedan od najsuvremenijih studijskih kompleksa.

Prema veličini raspoloživoga radnog prostora film. studiji se kategoriziraju kao: mali (600-800 m2, zapremine 7200-9600 m3); srednji (1000-1200 m2, zapremine 13 000-16 000 m3); veliki (2000-3200m2, zapremine 30 000-50 000m3). Prema specijalnim namjenama mogu biti: za snimanje igranih filmova; za snimanje crtanih i lutka-filmova; za snimanje trikova i specijalnih optičkih efekata.

Svaki suvremeni studio mora imati takve mogućnosti i sadržaje, da se rad film. ekipâ odvija nesmetano, te da pruža puni komfor za boravak i prehranu većeg broja ljudi. U sklopu studija nalaze se još: pomoćni prostori za rad arhitekata, scenografa, kostimografa, te pomoćne radionice za doradbu scenogr. objekata; skladišni prostori za smještaj rasvjetnih tijela, snim. opreme i scenske tehnike; pomoćno skladište, te garderobe (→ fundus) s prostorom za presvlačenje glumaca i statista; ateljei za maskiranje glumaca i statista; radni prostori za operativne službe film. ekipe; apartmani i prostorije za relaksaciju glumaca i ostaloga umj. osoblja.

Za rad studija posebno je značajna teh. opremljenost. Suvremeni studio mora raspolagati posebnim sistemima za ovjes rasvjetnih tijela, razvodom el. energije i teh. uređajima za programirano korištenje rasvjete prema potrebama scenskih objekata. Posebna pozornost poklanja se izvedbi poda koji mora imati sve elemente za pričvršćivanje scenskih objekata i za kvalitetnu primjenu scenske tehnike. U studiju mora biti osigurana povoljna mikroklima, kako ne bi došlo do kumuliranja neželjene toplote (koja ljudima otežava rad, a štetno utječe na teh. sredstva); obvezna ventilacija/klimatizacija u studiju za snimanje mora djelovati tako, da se ne osjeća strujanje zraka i da se u studiju ne podiže prašina.

Zbog proširenja namjene studijâ za snimanje filmova i na tv-produkciju, suvremeni studiji izgrađeni su i tehnički opremljeni i u tom smislu; to se posebno odnosi na sisteme ovjesa rasvjetnih tijela, izvedbe poda i akustičkih karakteristika.

2. Sinonim (od poč. 20-ih godina) za velike am. filmske kompanije, koje raspolažu s golemim studijskim kompleksima (npr. MGM, Warner Brothers, Universal, 20th Century-Fox i Paramount). Budući da su se u njima gotovo u potpunostimogli simulirati najrazličitiji prirodni ambijenti, tako proizvođeni filmovi nazivali su se studijskim filmovima (isto se odnosi i na djela neam. kompanija, osobito UFA-e u Njemačkoj). Broj takvih projekata smanjuje se nakon II svj. rata — pod utjecajem novih, realist. tendencija u filmskom mediju.

V. Sm.


Citiranje:
STUDIO, FILMSKI. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 22.5.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4984>.

kratice i simboli