STATIV

traži dalje ...

STATIV (lat. stativus: postojan), pribor film. i tv-tehnike (scenske, ton., rasvjetne), te osnovni pribor film. i elektronskih kamera, kojima omogućuje sigurno i stabilno postolje i štiti ih od neželjenih vanjskih podražaja i vibracija koje utječu na stabilnost snimljene slike. U kombinaciji se specijalnim šinskim i izvanšinskim voznim napravama (→ kran, → kolica, spicier-dolly, crab-dolly, automobil, helikopter i dr.), S. omogućuje kontrolirano i precizno kretanje kamere u prostoru (vožnja naprijed i natrag, bočna, prateća, vertikalna i kombinirana). Osnovnu konfiguraciju stativa čine tronožna ili jednonoga postolja i glava stativa (uz to i pribor). Tronožna postolja izrađuju se od tvrdog drveta, aluminija, čelika, titana ili ugljenih vlakana. S mogućnošću gotovo dvostruke izvlake — produženja nogara, u primjeni su uglavnom 2 nestandardizirane veličine s uobičajenim nazivima veliki (100-180 cm) i mali (baby, 40-80 cm). Glava, ključni dio stativa, omogućuje kontrolirane i precizne pokrete kamerom kao što su horizontalna, vertikalna, dijagonalna i nepravilna panorama. Kretanje oko horizontalne i vertikalne osi glave stativa kontrolirano je sklopom koji može biti riješen na principu trenja (frikcijske glave), prigušivanja gibanja tekućinama visoke viskoznosti (hidrauličke glave), meh. prijenosa u sustavu pokretanja (ozubljene glave), kao i žiroskopskim sustavima. Suvremene glave stativa za mobilnu filmsku i elektronsku tehnologiju (ENG/EFP) uglavnom su hidraulične s različitim stupnjevima regulirane pokretljivosti oko osi. U uvjetima snimanja kamerom iz ruke primjenjuju se jednonogi stativ (monopod), prsni/rameni stativ ili specijalni žiroskopski stabilizacijski sustav za kamere, ovješen o tijelo snimatelja (→ steadycam).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

STATIV. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4906>.