LZMK

Filmska enciklopedija

STANLIO I OLIO Filmska traka traži dalje ...

STANLIO I OLIO, am. komičarski par. Nakon ne odveć uspješnih samostalnih karijera, 1926. se udružuju u komičarski duo (jedno pojavljivanje u istom filmu 1917. bilo je slučajno i razdvojeno) pod poslovnim i umj. vodstvom producenta H. Roacha i redatelja L. McCareyja (snimatelj njihovih nij. filmova često je G. Stevens). Psihologija i dramaturgija njihove komike zasnovane su na kontrastu mršavog, nižega i slabijega (Stanlio) te debeloga, višega i jačega (Olio); uz to, Stanlio je plašljiv, s izrazom lica kao da će briznuti u plač, dok je Olio pompozan, nametljiv i autoritaran, a postavlja se kao »vođa« tandema; zajednički, odlikuje ih infantilnost i sklonost donošenju potpuno nerazboritih odluka. U nij. razdoblju njihova komičnost i gegovi, u osnovi »spori« (iako u tradiciji slapsticka), upotrebljavaju se kao inicijalni pokretač radnje; tako, u Bitki stoljeća (L. McCarey i C. Bruckman, 1927) jedan »incident« razvija se u vjerojatno najveći »rat tortama« u povijesti filma, dok u Dva mornara (L. McCarey i J. Parrott, 1928) u osnovi bezazlenim zastojem uzrokuju opći prometni kaos (to se, kroz orgijastičko uništavanje statusnih simbola potrošačkog društva /automobili, cijele kuće/, tumači kao »davanje oduška gledateljevu pritajenomu destruktivnom nagonu«). Prilagodivši se zv. filmu, prvi cjelovečernji film snimaju 1931, a njihov kratkometražni Muzička kutija (J. Parrott, 1932) nagrađen je Oscarom. Od njihovih cjelovečernjih zv. filmova ističu se Fra Diavolo (H. Roach i Ch. Rogers, 1933), Sinovi pustinje (W. A. Seiter, 1933), Bonnie Scotland (H. Roach i J. W. Horne, 1935), Stanlio i Olio na Divljem zapadu (J. W. Horne, 1937) i Brucoši u Oxfordu (A. Goulding, 1940). God. 1937. prekinuli su suradnju s Roachom i počeli raditi za kompanije 20th Century-Fox i MGM. Nakon komerc. fijaska njihova filma Atol K (L. Joannon, 1950) snimljenog u Francuskoj prekidaju karijeru (više od 100 filmova, od toga 27 dugometražnih). Namjere o reaktiviranju prekida Oliova smrt 1957, a Stanlio odbija nastupati sam. Ipak, film. i tv-retrospektive osigurale su im popularnost i kod novijih generacija gledateljâ, i potvrdile ih kao najpopularniji komičarski par u povijesti filma (→ o. hardy; s. laurel).

Ostali važniji filmovi: Bistre glave (H. Roach i J. G, Blystone, 1938); Leteći đavoli (A. E. Sutherland, 1939); Trovači na pučini (G. Douglas, 1940); Abra kadabra (A. L. Werker, 1942); Veseli spletkari (M. St. Clair, 1943); Učitelji plesa (M. St. Clair, 1943); Velika buka (M. St. Clair, 1944); Toreadori (M. St. Clair, 1945).

Al. Pa


Citiranje:
STANLIO I OLIO. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 22.5.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4893>.

kratice i simboli