SCHLÖNDORFF, Volker

SCHLÖNDORFF, Volker, njem. redatelj, scenarist i producent (Wiesbaden, 31. III 1939). Suprug → M. von Trotta, s kojom kao glumicom i koscenaristicom često surađuje. Od ranog djetinjstva živi u Francuskoj, gdje studira polit. ekonomiju te režiju na visokoj film. školi IDHEC u Parizu. God. 1961-65. asistira L. Malleu, A. Resnaisu i, najčešće, J.-P. Melvilleu. Prvi kratkometr. film Koga briga... (Wen kümmert’s...) režira već 1960. Po povratku u SR Njemačku 1965. pristupa tzv. novomu njemačkom filmu i ubrzo postaje jedan od njegovih najznačajnijih predstavnika. Sa P. Fleischmannom 1969. osniva produkcijsku kuću Hallelujah Film, a sa R. Hauffom 1973. Bioskop Film.

Schlöndorffovi igr. filmovi na granici su između komercijalnoga i intelektualnoga autorskog filma. Tematskim pristupom uklapaju se u tendencije → političkog filma, obrađujući najznačajnija zbivanja njem. povijesti XX st., ali i neka ranija (koja se mogu shvatiti i kao preteče novijih). Odlikuje ih često modernistička režija i analitička psihol. karakterizacija likova, a nerijetko su adaptacije poznatih knjiž. djela — od romantizma do suvremene književnosti. Izdvajaju se: igr. prvijenac Mladi Törless (Der junge Törless, 1966, posvećen Melvilleu) prema R. Musilu, studija prednacističkog militarizma — podvrgavanja individue uskogrudnoj voj. autoritarnosti koja graniči s iracionalnim; Michael Kohlhaas (Michael Kohlhaas — Der Rebell, 1969) prema H. von Kleistu, visokobudžetni projekt s radnjom iz XVI st., o trgovcu (D. Warner) kojeg gotovo fanatična težnja za pravdom dovodi u sukob sa zakonom i s društvom u cjelini; Iznenadno bogatstvo sirotinje iz Kombacha (Der plötzliche Reichtum der armen Leute von Kombach, 1970) prema istinitom događaju iz 1821, o skupini seljaka čiji se društveno subverzivni čin završava neuspjehom — dijelom i zbog njihova konformizma; Prolazno oduševljenje (Der Strohfeuer, 1972), njegovo najintimističkije djelo, o rastavljenoj ženi (M. von Trotta) u »društvu muškaraca«; Izgubljena čast Katharine Blum (Die verlorene Ehre der Katharina Blum, 1975) prema H. Böllu, suvremeni polit. film s motivom terorizma, kojim postiže veliki komerc. uspjeh; Ubojstvo iz milosrđa (Der Fangschuss, 1976) prema M. Yourcenar, optužba pruskog militarizma; Limeni bubanj (Der Blechtrommel, 1979) prema istoimenom romanu G. Grassa, njegov najveći uspjeh u kritike, za koji je nagrađen Oscarom za najbolji film izvan engl. jezičnog područja, Zlatnom palmom u Cannesu (ex aequo) i sav. nagradom za film SR Njemačke; Jedna Swanova ljubav (Un amour de Swan, 1984, u Francuskoj), ambiciozna ekranizacija dijela Proustova ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom. Radeći i u SAD, istaknuo se ekranizacijom poznatog kaz. komada A. Millera Smrt trgovačkog putnika (Death of a Salesman, 1985, tv-film prebačen na 35 mm vrpcu) i filmom o rasnoj problematici am. Juga Zbor starih ljudi (A Gathering of Old Men, 1987). Djeluje i kao scenarist za dr. redatelje (npr. dijalozi filma Šum na srcu, 1970, L. Mallea). Često režira i na televiziji (npr. dokum. programi o alž. i vijetnamskoj revoluciji, te tv-filmovi Baal, 1969, i Georginini razlozi — Georginas Gründe, 1974), dok je u kazalištu postavio 2 opere. Djelatan je i kao film. publicist.

Ostali igr. filmovi: Ubojstvo i smrtni udarac (Mord und Totschlag, 1967); Moral Ruth Halbfass (Die Moral der Ruth Halbfass, 1971); Njemačka ujesen (Deutschland im Herbst, 1977, sa R. W. Fassbinderom, A. Klugeom, E. Reitzom i dr.); Falsifikat (Die Fälschung, 1981); Priča o sluškinji (A Handmaid’s Tale, 1989).