SCHELL, Maria

traži dalje ...

SCHELL, Maria (pr. ime Margarete Schell), njem. glumica (Beč, 5. I 1926). Sestra → Maximiliana Sch. Kći pisca i glumice; isprva tajnica, potom uči glumu u Zürichu. Na filmu debitira već 1942. u Švicarskoj. Od 1945. glumica je Theatera in der Josefstadt u Beču; u Austriji stvarno otpočinje film. karijeru (1947). Popularnost postiže filmom Anđeo s pozaunom (1948) K. Hartla, a 50-ih godina postaje zvijezda na njem. govornom području. Svojom nježno-plahom i pomalo patetičnom pojavom te diskretnom glumom jake emocionalnosti, s muževnim glumcima D. Borscheom, O. W. Fischerom i C. Jürgensom tvorila je »idealne parove« njem. filma tog doba, osobito se istaknuvši u melodrami Bandit dobra srca (H. Käutner, 1959) uz Jürgensa. Velike uspjehe ostvarila je i filmovima Posljednji most (H. Käutner, 1954), Štakori (R. Siodmak, 1955) i Rose Bernd (W. Staudte, 1957). Nazivana »dušica njemačkog filma« (Das Seelchen des deutschen Films), pobudila je pažnju i kod franc. i tal. sineasta, pa je značajne glum. domete ostvarila u franc. filmovima Gervaise (R. Clément, 1956) i Jedan život (A. Astruc, 1957), te u tal. filmu Bijele noći (L. Visconti, 1957) prema Dostojevskomu, gdje efektno tumači senzibilnu rus. ženu. Ta joj uloga pribavlja i hollywoodski angažman, pa tumači Grušenjku u slobodnoj adaptaciji Braće Karamazovih (R. Brooks, 1958). Iako je zapaženo nastupila i u vesternima Drvo za vješanje (D. Daves, 1958) i Cimarron (A. Mann, 1960), u SAD se nije uspjela etablirati, pa se vratila u Evropu. Poč. 60-ih godina, nakon korjenitih promjena u njem. filmu, popularnost joj — zbog dominantnog sentimentalizma njenih glum. interpretacija — opada, pa se okreće kazalištu i televiziji. Na filmu i dalje relativno redovito nastupa, ali uglavnom u sporednim karakternim ulogama. Objavila je memoare Dragocjenost trenutka (Kostbarkeit des Augenblicks, 1985).

Njezina kći Marie-Therese Relin također je glumica.

Ostale važnije uloge: Magična kutija (J. Boulting, 1951); Dok se ponovno ne vidimo (G. Ucicky, 1952); Sanjalačke usne (J. von Baky, 1952); Napokon (S. Guitry, 1954); Riesenrad (G. von Radvanyi, 1961); Znak (G. Green, 1961); Uhvati đavola za rep (Ph. de Broca, 1968); Malo, mnogo, strastveno (R. Enrico, 1971); Slučaj Odesa (R. Neame, 1974); Ludosti buržoazije (C. Chabrol, 1975); Putovanje prokletih (S. Rosenberg, 1976); Samo žigolo (D. Hemmings, 1978); Superman (R. Donner, 1978); Šetačica iz Sans-Soucija/Prolaznica iz ulice Sans-Souci (J. Rouffio, 1982).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

SCHELL, Maria. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4632>.