LZMK

Filmska enciklopedija

SCENARIJ Filmska traka traži dalje ...

SCENARIJ, također scenario, prozni tekst na kojem se zasniva film. projekt, detaljni opis cjelokupnog sadržaja filma: svih njegovih radnji, dijaloga, ponašanja likova, mjesta i vremena zbivanja itd.; u razvijenim indus. kinematografijama javlja se u opsegu od 50 do više od 100 tipkanih stranica.

S. mora biti ostvarljiv, što znači da treba biti pisan s pomoću jasnih vizualnih i auditivnih termina; u pravilu se piše u prezentu. Na scenske prizore se dijeli redosljedom što ga određuje predloženi razvoj radnje; mjesta zbivanja unose se s podacima koji ih dovode u vezu s dramskim likovima, ali mogu biti opisani i izrazitije knjiž. metodom (pojedini scenariji posjeduju stoga i zavidnu lit. vrijednost/npr. I. Bergmana/); protagonisti i epizodisti navode se poimence s oznakama njihovih fizisa i habitusa (statisti se spominju općenito); mogu sadržavati i sugestije medijskog reda (atmosfera, osvjetljenje, kadriranje, pokreti kamere, ritam itd.); dijalozi mogu biti pisani u dramskoj formi.

Budući da sâma zbivanja u trenutku snimanja mogu promijeniti zamišljenu narativnu strukturu filma, S. dokum. filma implicira dozu improvizacije — ponekad i ne sugerira redosljed zbivanja, već se u prvom redu usredotočuje na potencijale teme i sugeriranje početnog odnosa prema njoj (stoga je često u obliku eseja).

S. anim. filma znatno je specifičniji — kao posljedica medijskih različitosti (→ animacija, proizvodnja).

S. se najčešće piše na osnovi → sinopsisa ili → treatmenta; njegova obveznost za → knjigu snimanja nije uvijek ista. U pravilu, pisac knjige snimanja mora poštovati idejne tokove film. projekta i bitne elemente radnje, ali je prilično slobodan u korištenju medija. U indus. kinematografiji tu slobodu ograničuje producent (ukoliko se ne radi o istaknutom redatelju kojemu se dopušta veća sloboda); u kinematografiji organiziranoj na socijal. principima sloboda korištenja medija je veća, ali postoje ograničenja u poštivanju idejnih tokova. Film. proizvodnja, u kojoj je pisac knjige snimanja (i redatelj) najviše obvezan pridržavati se scenarija, naziva se scenarističkom kinematografijom.

Na sâmom početku razvitka kinematografije scenar. zapisi bili su redateljev neobvezni podsjetnik. Prema G. Sadoulu, prvi je nešto iscrpnije zapise (2 ili 3 kartice) pisao G. Méliès i unosio ih u svoj dnevnik. God. 1905. za filmove od 1 role već se sklapaju ugovori; norma je 10 »sadržaja« tjedno, a honorar 15 dolara. Nešto kasnije počinju se pisati iscrpniji sadržaji, u koje se unose i upute o načinu režije, pa se mogu smatrati prvim oblicima knjige snimanja. Čak ni D. W. Griffith nije svoje spektakularne filmove snimao na temelju iscrpnijih zapisa; improvizirao je u predviđenim scenskim objektima. Poč. 20-godina scenariji se pišu u opsegu od petnaestak stranica, što odgovara današnjem sinopsisu. S. u modernom obliku i funkciji u procesu proizvodnje nastaje tek po uvođenju zv. filma; u prvo vrijeme to su pretežito adaptacije knjiž. djelâ (romanâ i kaz. komadâ), u obujmu koji diktira producent da bi mogao pouzdanije rasuđivati o projektu.

LIT.: E. Vale, The Technique of Screenplaywriting, London 1944; L. Herman, A Practical Manual of Screenwriting for Theater and Television Films, New York 1952; G. Bluestone, Novels into Films, Baltimore 1957; B. Belan, Scenarij što i kako?, Zagreb 1960; R. Corliss, Talking Pictures, New York 1974; F. Vanoye, Récit écrit, récit filmique, Paris 1975; D. V. Swain, Film Script Writing, New York 1976; S. Field, Screenplay, New York 1979; T. Éliad, Comment écrire et vendre son scénario, Paris 1980; Ch. Sale, Les scénaristes au travail, Paris 1981; T. Stempel, Screenwriting, London 1982.

B. Bn.


Citiranje:
SCENARIJ. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 26.10.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4621>.

kratice i simboli