REZ

REZ, neprotežna → montažna spona koja se tvori izravnim povezivanjem krajnjih → sličica dvaju → kadrova, dakle »granica« između kadrova (istodobno kraj jednoga i početak drugoga). Za razliku od protežnih montažnih spona (npr. pretapanja, zatamnjenja, odtamnjenja i dr.), sâm R. je pri gledanju filma nezamjetljiv; gledalac je osvjedočen o njegovom postojanju naknadno, tj. viđenjem novoga kadra, odn. novoga prizora (s novim parametrima), koji je netom »zamijenio«, na platnu se pojavio umjesto prethodnoga. To je posljedica brzine projekcijskog prijelaza, pravog »skoka« (24 sličice u sekundi u zvučnom, 16 u nij. filmu) s krajnje sličice jednoga kadra na početnu drugoga, čime se neutralizira i fenomen → perzistencije vida.

Gledaočevu svijest o postojanju, »zbivanju« reza, povećava — općenito — različitost povezanih kadrova: što su razlike među prizorima i/ili parametrima povezanih kadrova veće, a osobito kad se novim kadrom narušava → kontinuitet radnje prikazivane u prethodnom kadru, to se gledalac intenzivnije osvjedočuje o → montažnom prijelazu izvedenom rezom. Nadalje, promišljenim montažnim rasporedom i nizanjem kadrova trenutak završetka kadra, odn. reza, može se anticipirati: a) u skupinama kadrova s jasno naznačenom ciljnom radnjom, u izričitim uzročno-posljedičnim sklopovima kod kojih je gledalac motiviran da predosjeti trenutak kada će se u novom kadru (nakon reza) prikazati posljedica zbivanja kojem je sadašnje zbivanje početak, povod, uzrok; b) kod ritmički pravilne izmjene kadrova, kada je gledalac svjestan primarno metričke motiviranosti pojavljivanja novoga kadra (također, u slučajevima → montažnih grešaka, npr. pri nekorektnom preskoku preko → rampe).

Svijest o postojanju reza, odn. osvjedočenje o montažnim vezama među kadrovima izvedenim rezom manja je, općenito, u slučajevima kada se filmom ostvari velika zaokupljenost gledaoca radnjom i/ili kada se njegova pažnja u povezanim kadrovima usredotoči na isti objekt (čovjeka, predmet, radnju), odn. istodobno odvraća njegova pažnja od onih parametara čija bi izmjena, nakon reza, mogla skrenuti pozornost sa središnjeg objekta prikazivanja.

Od svih montažnih spona R. je za medij filma, njegovu praksu i teoriju, najreprezentativnija, jer najdjelotvornije ukazuje na njegov montažni karakter (→ montaža), tj. na svojstvo filma da u neisprekidanom, kontinuiranom trajanju projekcije skokovito, diskontinuirano prikazuje prostorno i vremenski različite prizore, odn. diskontinuirano predočuje fiz. realnost. Stoga, takav trenutačni, skokoviti karakter prikazivanja i predočavanja mora bitno predodređivati retoričke, poetičke i stilističke kvalitete filma, te utjecati na značajna obilježja narativnih i dramaturških prosedeja film. djela.