REMAKE

traži dalje ...

REMAKE (engl. ponovno načiniti, obnoviti), također nova verzija ili nova obradba, naziv za novu verziju nekog filma. Indikator da je neki film remake često je u ponavljanju naslova, zatim u eksploataciji istoga knjiž. odnosno kaz. predloška ili sižeja, te u propagandnom isticanju da je projekt ili dovršeno djelo nova verzija nekoga već postojećeg filma. R. se od prethodne verzije (često i više njih) najčešće razlikuje novom autorskom i glum. ekipom, uporabom nove tehnologije realizacije (npr. /i vrlo često/ boja umjesto crno-bijele tehnike, široko platno umjesto stand. proporcija i sl.), osuvremenjivanjem priče (promjena tematskog naglaska, novi modeli ponašanja i sl.), suvremenijim naracijskim prosedeom, eventualno i drugačijim ambijentiranjem radnje. Pojam remake tek se u iznimnim slučajevima poklapa s pojmom → citat — kad nova verzija ponavlja dijelove prethodne, kad ima kongenijalni karakter (a tada se može nazvati i varijacija). R. se ne smije zamjenjivati s nastavkom (engl. sequel) — djelom koje nastaje neposredno nakon nekoga drugoga, najčešće komercijalno uspješnog filma (npr. Kum, 1972, odn. Kum II, 1974, F. F. Coppole) koji ostaje u istim žanrovskim i tematskim okvirima, najčešće i s istom ekipom, mijenjajući tek sekundarnija svojstva prethodnoga; ako je takvih nastavaka više, govori se o seriji.

R. se najčešće realizira s namjerom ponavljanja komerc. uspjeha prethodne verzije (npr. Ben-Hur — F. Nibloa iz 1926, odn. W. Wylera iz 1959; Pobuna na brodu Bounty — F. Lloyda iz 1935, odn. L. Milestonea iz 1962. i R. Donaldsona iz 1984; Do posljednjeg daha — J.-L. Godarda iz 1960, odn. J. McBridea iz 1983; više filmova A. Hitchcocka). Ponekad, razlog je sasvim suprotan: žele se korigirati nedostaci prethodne verzije (npr. Plinske svjetiljke, 1940, Th. Dickinsona odn. Plinsko svjetlo, 1944, G. Cukora). Uz djela koja su ostvarila veliku dobit, najčešća su nove obradbe poznatih knjiž. i kaz. djela (→ kazalište i film; književnost i film), djela s likovima arhetipskog karaktera ili junacima koji pripadaju film. ili široj kult. tradiciji (→ detektivski film; film strave; serija; serial; vestern), zatim djela koja efektno održavaju duh neke sredine (npr. Priča s naslovne strane / → b. hecht/) te onih koja iznova mogu imati društveno-psihol. kompenzacijsku i mobilizatorsku funkciju — čiji su sadržaj i ideja opet postali aktualni.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

REMAKE. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4374>.