LZMK

Filmska enciklopedija

REALISTIČKA TEORIJA Filmska traka traži dalje ...

REALISTIČKA TEORIJA, učenje o filmu kao o slici izvanfilm. svijeta u rasponu od autentičnoga čulnog utiska → afilmske stvarnosti do njegova najšire shvaćenoga sociol. vida. Obično se uzima kao opozicija pojmu → formativna teorija. Najprije se pojavilo u Francuskoj 1917, u proklamacijama L. Feuilladea o filmu koji prikazuje »život onakvim kakav jest«, a obnovilo se u manifestu o »dokumentarnoj točki gledišta« koji je J. Vigo pročitao u povodu premijere svog filma Povodom Nice (1930); razvilo se u učenjima brit. dokumentarista, osobito J. Griersona, u poč. 30-ih godina, a najrazrađeniji oblik dobilo u stavovima tal. neorealizma i njegova programatora C. Zavattinija; ostavivši traga u → fenomenološkoj školi preko teorija A. Ayfrea, kao potpuno obrazloženo učenje manifestiralo se u Bazinovu konceptu ontologije fotografske slike i u teorijskom sistemu S. Kracauera o fotografičnosti medija; ovo shvaćanje je zakašnjeli vid doživjelo u pokretima direktnog filma i cinéma véritéa u Francuskoj, Kanadi, Vel. Britaniji i SAD u prvoj polovici 60-ih godina, gdje su pozivanjem na učenje D. Vertova branili koncept snimanja skrivenom kamerom, koje sudionik zbivanja ne smije biti svjestan, odn. o njenoj »katarzičnoj« funkciji, kada ona baš svojim nametljivim prisustvom tjera junake na ispovjedno ponašanje i spontano preživljavanje emocijâ (L. Marcorelles, J.-L. Comolli).

Du. S.


Citiranje:
REALISTIČKA TEORIJA. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.6.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4346>.

kratice i simboli