PROŠIRENI FILM (prema engl. expanded cinema), općenito, naziv za svaki film koji se izdvaja od uobičajenog načina snimanja ili projiciranja. Premda je sâm naziv nastao tek potkraj 60-ih godina u doba razvitka → strukturalnog filma, istraživanja na ovom području počela su mnogo ranije. A. Gance radio je filmove koji su se projicirali istodobno na više ekrana, a već potkraj 40-ih godina braća Whitney počela su raditi na kompjutoru s pomoću kojega su snimali prve apstraktne filmove. P. možemo podijeliti u 2 osnovne podvrste: a) posebna projekcija (projekcija na više ekrana, s više projektora ili na površine koje nisu film. platno); b) filmska izvedba (projekcija filma kombinirana sa živom izvedbom ili nekim dr. nefilm. događanjem /→ multimedijska izvedba/). Na području proširenog filma istaknuli su se: M. Le Grice i W. Raban u Vel. Britaniji, S. Brakhage u SAD T. Iimura u Japanu, I. L. Galeta i I. Faktor u SFRJ, kao i mnogi dr.