PREVOĐENJE FILMOVA

traži dalje ...

PREVOĐENJE FILMOVA. Javlja se već u počecima kinematografije, odn. međunar. distribucije filmova — kao jedan od najznačajnijih preduvjeta prihvaćanja filma u svijetu.

U razvitku filma postoje 2 faze: nijemi i zvučni film. P. je znatno uvjetovano njihovim razlikama.

Nijemi film. Prevode se, ponekad i vrlo brojni, → natpisi i → međunaslovi koji donose dijaloge glumaca, naznake o vremenu i mjestu zbivanja, sadržaje pisama ili dokumenta i sl. Prevođenje se izvodilo s pomoću umetaka (inserata); na kartonu je bio napisan cijeli tekst ili njegov bitni dio. Takav se karton s prijevodom snimao i insertirao u film umjesto izvornog teksta. Engleski se ti kartoni zovu title cards, dok se u nas uvriježio naziv mutacija (lat. mutare: mijenjati); ta riječ je ilustrirala ono čemu karton služi: on »zamjenjuje« izvorni tekst prevedenim. Tehnika podnaslova (gdje bi se sačuvao izvorni tekst) u doba nij. filma ne postoji.

Zvučni film. Pojava govora isključila je upotrebu mutacijâ. Trebalo je pronaći način istodobnog praćenja slike i onoga što glumac govori. U film. industriji odmah su shvatili nužnost istodobnosti, jer tekst koji se na platnu pojavljuje samo nekoliko sekundi kasnije od slike gledalac asocijativno ne povezuje s njom. Ako je taj vremenski razmak veći, onda više uopće ne može stvoriti predodžbu na što se tekst odnosi. Brzina odvijanja filma ne dopušta da se gledalac misaono »prebacuje« unazad.

Budući da je tekst zv. filma mnogo bogatiji i izražajniji od teksta nijemoga, P. je time samo dobilo na vrijednosti. Dok je nij. film još i bilo moguće »pratiti« samo slikom, nepristupačnost govornog teksta prijetila je uništiti međunar. širenje zv. filma.

Tehnički, razvila su se 3 načina prevođenja filmova: a) dubliranje (također zvano → naknadna sinkronizacija i dubbing) b) podnaslovljivanje (subtitling); c) komentiranje (voice over, »glas preko slike«). Svi imaju samo 2 zajedničke crte, ali neizbježne i bezuvjetne: istodobnost i dužina trajanja. Tekst se mora čuti ili pojaviti utisnut u istom trenutku kad ga glumac izgovara.

Dubliranje, glumčev glas zamijenjen glasom na jeziku zemlje u kojoj se film prikazuje. To se tehnički može izvesti zbog toga što se glazba i šumovi u proizvodnji odvojeno snimaju na ton. dio vrpce (tzv. međunarodna traka, IT-Band /jer su glazba i šumovi u svim zemljama isti/). Govor se snima na posebnu vrpcu. Za konačnu kopiju filma ove se 2 vrpce kombiniraju u tzv. kombinirani zvuk (combined sound), tako da na njoj ostaju glazba i šumove s jedne vrpce a govor na jeziku po želji s druge. Taj se sistem primjenjuje većinom u velikim evr. zemljama (Vel. Britanija, Francuska, SR Njemačka, Italija, SSSR).

Podnaslovljivanje, tekst utisnut na donjem dijelu svake slike ili sa strane duž slike (Japan). Tehnički, podnaslov mora probiti emulziju filma do bijele podloge, koja na tim mjestima »bljesne« kroz šarenilo slike. To probijanje emulzije izvodi se ili fizički — udarom, ili kemijski — izgrizanjem emulzije. Podnaslovi se stavljaju i optički (bez probijanja emulzije, s crnom podlogom); danas se taj sistem više koristi.

Glas preko kadra. Izvorni ton se stiša, a preko njega se čuje drugi glas na drugom jeziku. U SSSR-u se tako često snimaju kadrovi u kojima glumci govore na stranom jeziku. To je najmanje upotrebljavana tehnika.

Sve su se te faze i tehnike javljale i u Jugoslaviji. Američki nij. film nije prevođen u zemlji, već su kopije dolazile iz SAD prevedene, sa svim tekstovima — od naslova filma do natpisa »kraj«. U filmove njem., austr., dan., franc. i tal. proizvodnje ubacivane su mutacije. Poratni pokušaji dubliranja djelomično su uspjeli kod dokum. i crt. filmova, dok su se kod igranih pokazali lošima i nepraktičnima. U SFRJ filmovi se podnaslovljuju na 3 jezika: hrvatskom ili srpskom, slovenskom i makedonskom. Kako se jednom utisnuti naslovi ne mogu ukloniti, kopija na jednom jeziku nije upotrebljiva na dr. području. Treći sistem, glas preko kadra, pokušalo se upotrijebiti kod video-kazeta namijenjenih za prodaju jugosl. filmova u inozemstvo; dao je najslabije rezultate (→ prevodilac filmova).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

PREVOĐENJE FILMOVA. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4205>.