PREDSTAVA, FILMSKA

traži dalje ...

PREDSTAVA, FILMSKA → projekcija filma uz prisustvo publike, najčešće u kino-dvoranama, ali i ostalim vrstama → kinematografa. P. se može prirediti i izvan specijaliziranih prostora za prikazivanje filmova, npr. u putničkim zrakoplovima, vlakovima, na brodovima, bazenima, željezničkim stanicama, trgovima, u izlozima trgovina ili bilo kojemu zatvorenom prostoru koji je moguće zamračiti i osigurati gledateljima nesmetano praćenje filma (bolnice, kasarne, kaznionice, škole i sl.). Za razliku od pojma projekcija filma koji u prvom redu označuje tehnol. postupak »prenošenja« film. slike s vrpce na ekran, P. je organizirano posredovanje između film. djela i film. publike. Kako su film. predstave uglavnom komerc. karaktera, priređivač osmišljenom propagandom i reklamom, te optimalizacijom uvjetâ gledanja (od udobnog sjedala do klimatiziranog prostora) nastoji privući što veći broj gledateljâ; ilustrativan je primjer drive-in kinâ, gdje je gledanje filmova moguće iz vlastitog automobila.

Film. predstave mogu biti otvorene (javne), kad je pristup omogućen svakomu zainteresiranom gledatelju, ili zatvorene (interne), kad je pristup dozvoljen ograničenom krugu publike (đacima određene škole, vojnicima određene kasarne, članovima određenoga film. → kluba i sl.); pristup može biti ograničen i pojedinim javnim predstavama (npr. mladeži do određene dobi). Razlikovanje film. predstavâ moguće je i na sljedeće načine: da li su premijerne (prvo prikazivanje) ili reprizne, da li su jutarnje (matineje), dnevne, večernje ili noćne, te prema tipu publike koji je u većini (dječje, za umirovljenike i sl.). Mogu biti i svečane (uz predstavljanje stvaralaca filma), radne (s uvodnim komentarom i razgovorom nakon gledanja), festivalske (natjecateljske) i dr. Razlikuju se i prema trajanju (non-stop ili s određenim vremenskim početkom). Stand. filmska predstava traje oko 2 sata, a obično je sastavljena od gl. filma (najčešće igranoga) i predigre (međutim, postoji i niz dr. varijanti / → dvostruki program/).

Standard dobre film. predstave ne čini samo vrijedan film, već i mnogi naoko neprimjetni detalji, važni da se gledatelj što više uživi u radnju filma. U tom smislu ključnu ulogu imaju teh. standardi: kvaliteta slike na ekranu (proizlazi iz kvalitete → kopije filma), izvorâ svjetla, optike projektora, film. platna, zvuka (također proizlazi iz kvalitete kopije), uređajâ za reprodukciju i dr., ali i akustičnost prostora i njegova izoliranost od vanjskih zvukova. Uz tehničke, važni su i dr. standardi film. predstave, u koje ulazi i stanoviti kodeks ponašanja za vrijeme prikazivanja filma.

Tek kad se ispune svi ovi uvjeti i kad uredno funkcioniraju brojni posrednici između film. djela i gledateljâ, može se govoriti o kvalitetnoj film. predstavi. Ispunjenje tih uvjeta — posebno mračnost dvorane, mijene svjetline na ekranu, tišina, nepomičnost gledateljâ za projekcije — značajna je komponenta u doživljavanju film. djela: oni povećavaju njegovu sugestivnost, koncentraciju gledateljâ i njihovu identifikaciju sa sadržajem filma, a imaju donekle i onirička svojstva. Zbog toga, P. se tumači i kao fenomen o sâmom djelu donekle autonomne i specifične retoričnosti, s reperkusijama u vrednovanju informatičkih i estetičkih značajki filma. Stoga, P. je značajna sa soc. stanovišta, ali i kao problem umjetnosti i komuniciranja općenito, pa se u tom kontekstu može govoriti i o kulturi prikazivanja filma (→ eksploatacija filma; kinematografija; prikazivalaštvo).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

PREDSTAVA, FILMSKA. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4185>.