POTOKAR, Majda

POTOKAR, Majda, film., kaz. i tv-glumica (Ljubljana, 1. III 1930). Diplomirala glumu na Akademiji za gledališče, film, radio in televizijo u Ljubljani. Od 1952. članica drame Slovenskega narodneg gledališča u Ljubljani. Isprva kao sentimentalna naivka, a potom u karakternim i komičnim ulogama, razvila se u jednu od vodećih slov. kazališnih glumica, podjednako uvjerljivu u klas. i suvremenom repertoaru (Prešernova nagrada 1981, Borštnikov prsten 1985).

Film. karijeru otpočela je već kao studentica u prvomu slov. cjelovečernjemu igr. filmu Na svojoj zemlji (F. Štiglic, 1948). Izrazito sugestivna glumica, bez poteškoća je od mladalačkih, ljubavničkih, prešla na karakterne uloge i ostvarila 3 izvanserijske kreacije: siromašne seljanke i samohrane majke u Samoniklima (1963, Zlatna arena na festivalu u Puli) I. Pretnara, seljakinje u doba prisilnih ulazaka u zadruge u Crvenom klasju (1970, Srebrna arena u Puli i Carica Teodora u Nišu) Ž. Pavlovića i majke radnika u epizodi Otpor M. Milaveca u omnibusu Tri priloga slovenskoj ludosti (1983, Nagrada »Metod Badjura« u Celju); njima stvara zaokruženu sliku nesavitljivog karaktera i gorke sudbine slov. žene u različitim pov. razdobljima i životnim okolnostima. Zlatnom arenom u Puli nagrađena je i za ulogu neiskusne suvremene mlade žene u Lažljivici (1965) I. Pretnara. Glumi i u brojnim tv-dramama i serijama.

Ostale važnije uloge: Tri priče (omnibus, epizoda J. Kavčiča, 1955); Ne plači, Petre! (F. Štiglic, 1964); Sarajevski atentat (F. Hadžić, 1968); Posljednja stanica (J. Babič, 1971); Bjegunac (J. Kavčič, 1973); Mangupi (J. Bevc, 1977); Kad jagode zriju (R. Ranfl, 1978); Ljubavi Blanke Kolak (B. Jurjaševič, 1987).