PLATNO, FILMSKO

traži dalje ...

PLATNO, FILMSKO, također projekcijsko platno i ekran, posebno obrađena ploha od raznih materijala na koju se projicira slika s projekcijskog aparata (kino-projektora, dijaprojektora ili tv-projektora). Projekcijska ploha mora na najpovoljniji način distribuirati prolazno ili odrazno svjetlo u prostor gdje se nalaze gledatelji. Ako se projicirana slika promatra s iste strane plohe na koju se projicira, onda je to → prednja projekcija; ako se projicira prolaznim svjetlom (sa suprotne strane plohe od one koju promatraju gledatelji), radi se o → stražnjoj projekciji. U kino-dvoranama koristi se prednja projekcija.

Projekcijske plohe izrađuju se od raznih materijala čija kvaliteta mora omogućiti što manje osipanje svjetla i što ravnomjerniji i veći odraz (kako bi se projicirana slika mogla dobro vidjeti iz daljine i s raznih pozicija u dvorani). Za projekcijske plohe primjenjuju se gipsane površine, bijeli platneni materijali od prirodnih ili umjetnih vlakana, platna s površinom od zrnaca stakla (tzv. perl-platna) te platna s porama (primjenjuju se ako se izvor zvuka nalazi iza platna). Svaka od tih vrsta ima svoje svjetlosne (optičke) značajke. Iz stručnih dijagrama vidljive su odlike pojedinih vrsta projekcijskih ploha, i prema njima se obavlja izbor koji je uvjetovan veličinom dvorane, smještajem stolica (gledalaca), veličinom projekcijske plohe (ekrana) te namjenom (odn. prema pojedinim specifičnim zahtjevima).

Za projekcijske plohe postoje i neka opća pravila: ne smiju povećavati zrnatost projicirane slike; ako su u tzv. perl-izvedbi, ne smiju imati velika zrnca stakla; ne smiju imati velike otvore za prolaz zvuka; platna ne smiju imati rijetku osnovu tkanja, moraju biti ravnomjerno nategnuta na okvir (bez nabora) i redovito se čistiti.

Projekcijska ploha ne smije utjecati na deformaciju slike. Kod filma u boji ne smije utjecati na promjenu spektra odraznog svjetla; kod stereo-projekcije ne smije utjecati na polarizaciju svjetla.

Otvori na projekcijskoj plohi ne smiju biti vidljivi najbližim gledateljima. Osim toga, oni moraju biti što manji (0,5—1 mm promjera), kako bi gubici intenziteta odraznog svjetla bili minimalni (tj. 8—15%).

Kod tzv. perl-izvedbe staklene kuglice (kalote) ne smiju imati promjer veći od 0,2 do 0,8 mm.

Projekcijska ploha u pravilu bi trebala imati crni matirani obrub (ramu), čija površina iznosi otprilike 1/10 površine ekrana.

Projekcijska ploha u dvorani mora biti tako postavljena da svaki gledatelj nesmetano vidi donji dio ekrana — bez obzira na smještaj sjedala.

Optička os projekcije mora prolaziti sredinom projekcijske plohe pod kutom od 90°.

Projekcijske plohe izrađuju se ravne ili zakrivljene. Valjčasta zakrivljenost po širini ekrana pridonosi kod velikih ekrana dojmu realnosti prizora koji se projiciraju u širokokutnom sistemu projekcije.

Za pojedine specifične namjene izrađuju se ekrani s veoma uskim smjerom odrazne karakteristike (0,5—3°), a primjenjuju se kod snimanja trik-filmova (tzv. retrofleksni ekrani) (→ ekran).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

PLATNO, FILMSKO. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4092>.