PARAMOUNT

PARAMOUNT, am. kompanija za proizvodnju i distribuciju filmova. Već od nastanka P. je — kao jedan od 5 velikih hollywoodskih studija — imao značajno, ponekad i vodeće mjesto u razvitku am. kinematografije. Utemeljivač tvrtke bio je chikaški trgovac krznom Adolph Zukor, kasnije njezin dugogodišnji predsjednik, koji je — zainteresiran mogućim profitom — 1912. osnovao Famous Players Film Company, poduzeće za proizvodnju i distribuciju filmova. God. 1914. Zukor distribuciju povjerava tvrtki Paramount Pictures Corporation W. W. Hodkinsona, no stvaranje snažne kompanije omogućuje tek fuzija s proizvodnim poduzećem Jessea L. Laskyja — Famous Players-Lasky Corporation sa Zukorom kao predsjednikom, a Laskyjem kao potpredsjednikom. Preuzimanjem distributerskih tvrtki Artcraft i Paramount Pictures Corporation, kompanija počinje kontrolirati i mnogobrojne kino-dvorane širom SAD; od 1927. ima karakteristični amblem (vrh planine) i naziva se Paramount Famous Lasky Corporation, koji se — nakon personalnih promjena (1930) — krati u Paramount Publix Corporation. Već poč. 20-ih godina P. se naglo probio među tzv. velike studije, a imao je ugovore sa zvijezdama poput G. Swanson, C. Bow, P. Negri, R. Valentina, D. Fairbanksa i J. Barrymorea (nije uspio pridobiti Ch. Chaplina). Kao novi rukovoditelj produkcije, B. P. Schulberg u drugoj polovici 20-ih godina lansira nove zvijezde: C. Colbert, G. Coopera, F. Marcha, G. Rafta i dr., s kojima studio lakše preživljuje prijelaz na zv. film. Dvadesetih i 30-ih godina P. iznimno zanimanje pokazuje za darovite evropske, osobito njem. redatelje, povjeravajući ambiciozne projekte F. W. Murnauu, J. von Sternbergu, E. Lubitschu i R. Mamoulianu. Budući da gotovo cijela najbolja glum. postava kompanije iz 20-ih godina nije izdržala prijelaz na zv. film, a financ. nestabilnosti poč. 30-ih godina ozbiljno su ugrozile Hollywood u cjelini, P. se — nakon žestokih sukoba — lišava usluga suosnivača Laskyja kao i Schulberga, ali 1933. ne uspijeva izbjeći bankrot. Današnji naziv Paramount Pictures Inc. tvrtka — reorganizirana— dobiva 1935. Usprkos teškoćama, uzdržava se muz. komedijama sa B. Crosbyjem, erotskim komedijama sa M. West (koje vješto zaobilaze »zamke« Haysova ureda za ćudoređe) i spektaklima »povratnika« C. B. De Millea: a ugovore ima i s mnogobrojnim komercijalno uspješnim glumcima — braćom Marx (koji si u Paramountu postigli najveće uspjehe), M. Chevalierom, W. C. Fieldsom, H. Lloydom, B. Hopeom, C. Lombard i dr., te s novim ljepoticama — osobito M. Dietrich (posebno u Sternbergovim filmovima). Uz već spomenute redatelje, vodeći »kućni« su još M. Leisen i osobito P. Sturges. majstor jetke satire iz 40-ih godina. Unatoč ugledu i mnogobrojnim zvijezdama, P. od filma Krila (1927) W. A. Wellmana 17 godina nije dobio Oscara u važnijim kategorijama, sve dok filmovi Idući svojim putem (1944) L. McCareyja i Izgubljeni izlet (1945) B. Wildera nisu postigli taj uspjeh (inače, u uspješnijim godinama /npr. 1945, 1974. ili 1981/ P. je imao i do 30 nominacija te desetak osvojenih nagrada). Nakon II svj. rata i početnoga naglog porasta profita, potkraj 40-ih godina kompaniju, pa i čitav Hollywood zahvaća snažna anti-trustovska drž. kampanja, koja je potkraj 50-ih — uz obilnu pomoć novog medija televizije — posve uništila moć vodećih studija. P. 50-ih godina profitira filmovima s komičarskim tandemom J. Lewis/D. Martin i vrsnim thrillerima A. Hitchcocka, te od svih velikih studija najbolje prosperira, no ne uspijeva izbjeći krizu 60-ih godina; tada ga (listopad 1966) otkupljuje financijerska i rudarska kompanija Gulf & Western Industries (već vlasnik takvih am. institucija kakve su izdavačka kuća Simon & Schuster ili newyorški Madison Square Garden) i povjerava svom odjelu za »proizvodnju zabave« Leisure Time. P. je bio prva velika film. kuća koja je potpala pod kontrolu većeg koncerna iz druge indus. grane, što je ubrzo postalo redovita praksa.

Među prvima, P. se počinje baviti tv-produkcijom (prvi tv-film proizveo je još 1939) i distribucijom; njegov odvojak Paramount Television jedan je od najsnažnijih svjetskih tv-producenata i distributera, kao i vitalni komerc. odjel matične tvrtke. Prevladavši financ. kušnje s kraja 60-ih i početka 70-ih godina, P. nakon izvanrednoga komerc. i umj. odjeka filma Kum (1972) F. F. Coppole neprestano postiže nove uspjehe; ipak, za razliku od svoga »zlatnog doba«, filmove proizvodi u koprodukciji s manjim, neovisnim producentima. Kompanija u posljednjih petnaestak godina suvereno dominira na listama gledanosti komerc. »mega-hitovima« Groznica subotnje večeri (J. Badham, 1977), Briljantin (R. Kleiser, 1978), Otimači izgubljenog kovčega (S. Spielberg, 1981), Flashdance (A. Lyne, 1983), Indiana Jones i hram sudbine (S. Spielberg, 1984) i dr., pokušavajući istodobno održati ugled i proizvođača »kvalitetnih filmova koji ne gube novac« (npr. Kineska četvrt, 1974, R. Polanskog, Nashville, 1975, R. Altmana, Tražeći gospodina Goodbara, 1977, R. Brooksa, Božanstveni dani, 1978, T. Malicka, Ratnici podzemlja, 1979, W. Hilla, Američki žigolo, 1980, P. Schradera i dr.).