NIJEMI FILM

traži dalje ...

NIJEMI FILM. 1. Naziv za svaki neozvučeni film (što implicira i djela za koja su autori predvidjeli zv. pratnju: orkestralnu, s gramofona i sl.), a ponekad i za one »primitivno« ozvučene u nij. razdoblju (→ fonografija, filmska); uvriježio se tek po pojavi zv. filma potkraj 20-ih godina. — 2. Naziv za razdoblje u povijesti filma: od otkrića kinemat. načina prikazivanja filma (projekcija filmova braće Lumière 1895) do pojave tehnike zv. filma 1927; razdoblju — u širemu pov., estetičkom i tehnol. smislu (→ tehnika, filmska) — pripadaju i oni nij. filmovi koji su snimljeni u prijelaznom periodu 1927—30, kad praktički prestaje komerc. proizvodnja nij. filmova. Inače, snimanje potpuno nij. filmova dijelom se zadržalo još u amat. produkciji (zbog nedostatka tehnike ozvučenja), rjeđe u rodu eksp. filma, a ponekad (zbog oskudice sredstava) i na pojedinim film. školama te u dokumentaciji.

Razdoblje nij. filma dijeli se u 2 »podrazdoblja«: rani nijemi film (njegov vrhunac i prijelaz prema idućem razdoblju predstavlja film »Netrpeljivost«, 1916, Davida W. Griffitha) i zreli nijemi film (20-ih godina). U sâmom početku ranoga nij. razdoblja film se eksploatira kao »novo čudo tehnike«, kao — za najširu publiku vrlo atraktivan — instrument »reprodukcijske«, dokumentarističke vrijednosti, čemu su sukladna usavršavanja filmske fotogr. tehnike (što se najjasnije očituje kroz otkriće raznih vrsta → trikova); već tada se, međutim, javljaju i pionirska istraživanja na području film. fonografije. Ipak, u samo nekoliko godina — zahvaljujući povećanim zahtjevima publike, kao i zbog najrazličitijih inovacija pojedinih sineasta — otkrivene su nove izražajne mogućnosti film. slike, retoričke funkcije pojedinih → parametara kadra, efekti montažnog povezivanja kadrova (→ montaža), kao i osnovni (u prvom redu fabularni) tipovi film. izlaganja (→ naracija). Usporedo se javljaju, uz razne vrste → dokumentarnog filma, i prvi žanrovi na području igranoga; osobito su popularni akcioni i pustolovni film (→ filmovi potjere), povijesni spektakl te komedija. Oko 1910. počinje se razvijati i → animirani film. Od kinematografija se ističu — brzinom rasprostranjivanja, stvaralačkim dometima u novom mediju te utjecajem na dr. kinematografije —francuska, britanska, američka, talijanska i danska. Nastaju i prve film. »škole« ili po nekomu stvaralačkom načelu ujedinjene grupe sineasta (npr. → Brightonska škola u Vel. Britaniji, → Film d'Art u Francuskoj, veristička struja u Italiji i → slapstick-komedija u SAD). Najznačajnije stvaralačke doprinose razvitku filma kao umjetnosti daju: Georges Méliès, Edwin S. Porter, Cecil M. Hepworth, Max Linder, Mack Sennett, Thomas H. Ince i posebno David W. Griffith (»otac filmske umjetnosti«). Prvo je »podrazdoblje« pionirsko i u pogledu organizacije kinematografije; nakon početne faze u kojoj je o svim kinemat. djelatnostima odlučivala jedna grupa ljudi (ili čak sposobni pojedinac), potkraj 1. desetljeća XX st. došlo je do — i danas aktualne — trojne podjele: proizvodnja; distribucija; prikazivalaštvo (→ kinematografija).

U razdoblju zreloga nij. filma, uz već postojeći slapstick, javljaju se već i jasno profilirani stilovi, »škole«, struje: npr. montažna škola sovj. postrevolucionarnog filma (→ sssr), → ekspresionizam i → Kammerspielfilm u Njemačkoj te razne struje u okvirima evr. → avangarde (→ čisti film; impresionizam; nadrealizam). Dotad vodećim kinematografijama pridružuju se njemačka, sovjetska i švedska, a značajna ostvarenja javljaju se i u japanskoj (što je, međutim, na Zapadu postalo poznato tek nakon II svj. rata). Osobito značajne doprinose razvitku film. umjetnosti daju (među ostalima): Sergej M. Ejzenštejn, Aleksandr P. Dovženko, Vsevolod I. Pudovkin, Dziga Vertov, René Clair, Luis Buñuel, Abel Gance, Victor Sjöström, Mauritz Stiller, Carl Theodor Dreyer, Robert Wiene, Friedrich Wilhelm Murnau, Georg Wilhelm Pabst, Fritz Lang, Ernst Lubitsch, Josef von Sternberg, Erich von Stroheim, Charlie Chaplin i Buster Keaton, kao i dokumentarist Robert J. Flaherty (u to vrijeme počinje djelovati i najpopularnija ličnost svjetskoga anim. filma Walt Disney). Kreativni potencijali nij. medija dosižu svoj vrhunac, a film se afirmira kao još jedna ravnopravna — »sedma umjetnost«. Razvijaju se novi žanrovi (uglavnom iz područja filma fantastike, ali i socijalni i psihološki film). Potpuno se ustalila trojna podjela kinemat. djelatnosti, s gotovo »manufakturne« proizvodnje prešlo se na industrijsku, razvio se → sustav zvijezda (star-sistem) kao najprivlačniji model osvajanja film. tržišta, a grade se i moderne, specijalizirane dvorane (→ kinematograf) za film. projekcije (koje potpuno zamjenjuju dotad vodeće manje, npr. → nickelodeone).

3. Specifična estetička kategorija film. stvaralaštva, skup estetičkih značajki koje poetiku, stilistiku i retoriku nij. filma jasno razlučuju od zvučnoga. Oslanjajući se isključivo o vizualnu percepciju, nij. film je razvio vrlo složen komunikacijsko-estetički »sistem«: a) pronalazeći ekspresivne vrijednosti film. slike (»žive slike«, »slike u pokretu«), izražajne kvalitete pokreta u kadru, dinamičke kompozicije i osvjetljenja; b) otkrivši temeljne mogućnosti montažnog strukturiranja film. djela (mnogobrojne → stilske figure te principe narativne, asocijativne i ritmičke montaže); c) iznalazeći filmu svojstvene ritmičke potencijale (u najopćenitije ritmičkoj funkciji, ali i značenjskoj, ideativnoj); d) otkrivajući nove simboličke vrijednosti u prezentaciji »nežive« zbilje — predmeta (nalazeći u njima antropomorfne crte) i ambijenata (kao komponente dočaravanja smisla zbivanja i stanja likova); e) razvijajući kod glumaca specifičan stil mimike i gestikulacije (dijelom preuzet iz kaz. glume, ali dopunjen zahtjevima film. medija /što se osobito odnosi na izražajnost glume u krupnom planu/), dijelom i kao supstituciju za dijaloge.

Mnoge odlike izlaganja u nij. filmu zadržale su se i u zvučnome. Tako redatelji zv. filma u svoja djela vrlo često unose prizore strukturirane u duhu nijemoga (npr., pojedini žanrovi se u većoj ili manjoj mjeri oslanjaju o izražajna sredstva nij. filma, osobito filmovi fantastike, razne vrste eksp. filma, psihol. i onirički filmovi /prikazivanje vizija, snova, psihotičkih stanja, »nadnaravnih« situacija/). Također, u akcionim filmovima (vestern, pustolovni, kriminalistički, ratni) sekvence potjere i masovnih scena najuspješnije se uobličuju dinamičnim izmjenama kadrova na način tipičan za montažu nij. filma. I u kompleksnim psihol. i soc. filmovima (u kojima znaju prevladavati dijalozi) često se koriste »modeli« nij. filma — posebno u trenucima kad se trebaju izraziti suptilne psihol. promjene (to se ponajviše odnosi na red. tretman krupnog plana) (→ povijest filma; zvučni film).

LIT.: R. Low, The History of the British Film, London 1950; R. Arnheim, Film as Art, Berkeley l957-,J. Leyda, Kino: A History of the Russian and Soviet Film, New York 1960; E. Wagenknecht, The Movies in the Age of Innocence, Norman 1962; R. Arnhajm, Film kao umetnost, Beograd 1962; S. Komarov, Istorija zarubežnogo kino (Tom I: Nemoe kino), Moskva 1965; L. O'Leary, The Silent Cinema, New York 1965; K. R. Niver, The First Twenty Years: A Segment of Film History, Los Angeles 1968; A. Slide/P. O'Dell, Early American Cinema, New York 1970; P. O'Dell/A. Slide, Griffith and the Rise of Hollywood, New York 1970; B. B. Hampton, History of the American Film Industry from Its Beginnings to 1931, New York 1970; J. T. Weaver, Twenty Years of Silents, Metuchen 1971; T. J. Lyons, The Silent Partner, New York 1974; D. J. Wenden, The Birth of the Movies, New York 1975; U. Gregor/E. Patalas, Istorija filmske umetnosti (Ideo: Nemi film, 1895-1929), Beograd 1977.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

NIJEMI FILM. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3755>.