LZMK

Filmska enciklopedija

MONTAŽNE VARKE Filmska traka traži dalje ...

MONTAŽNE VARKE, montažna rješenja s pomoću kojih se prvo stvara dojam o prirodi → montažnog prijelaza, da bi se potom pokazao kao kriv. Najčešće varke jesu varke kontinuiteta (→ kontinuitet) ili pseudokontinuiteti, ali moguće su i varke diskontinuiteta ili pseudodiskontinuiteti.

Varke kontinuiteta su stvaranje dojma da se radi o kontinuiranu montažnom prijelazu, a odmah zatim se pokaže da je to zapravo diskontinuirani montažni prijelaz.

Tipične varke kontinuiteta jesu:

1. Varka identiteta. Nakon montažnog prijelaza gledalac je suočen s istim identifikacijskim pokazateljima kao na kraju prethodnog → kadra (npr. ista odjeća, iste stvari u ambijentima), zbog čega on vjeruje da se radi o istoj prizornoj pojavi (istoj osobi, istom ambijentu), ali potom se razotkriva kako je u pitanju druga pojava (druga osoba, sasvim drugi ambijent). Razotkrivanje se obično odvija unutar istog kadra na početku kojeg je izazvan lažni dojam.

2. Varka pokreta. Nakon montažnog prijelaza suočeni smo s nastavkom pokreta započetog na kraju prethodnog kadra, s točke promatranja koja ispunjava uvjete praćenja kontinuiteta, ali se potom — u nastavku kadra — kao nosilac kretanja razotkriva druga osoba u drukčijem ambijentu (ili položaju u ambijentu).

3. Varka subjektivnosti. Pred kraj kadra središnji lik naglašeno pogleda izvan kadra, kao da je nešto opazio, pa poč. sljedećeg kadra gledalac ima dojam da gleda ono što je pogledao lik (da je u pitanju → subjektivni kadar), ali se potom razotkriva kako se radi o drugom prizoru, promatrački nedostupnu prethodnom položaju lika-promatrača.

4. Varka komplementarnosti. Likovi su, npr., raskadrirani tako kao da se međusobno gledaju ili razgovaraju u istom ambijentu (pritom se koriste tzv. komplementarni kutovi promatranja), ali se potom uočava da se nalaze u različitim, međusobno nedodirnim ambijentima. Ova varka može upotpunjavati efekt varke pokreta, identiteta i subjektivnosti.

5. Varka otklona (međukadra). Pogled s određenog važnog aspekta danog prizora prebacuje se, s pomoću insertiranog kadra (tzv. konjska glava), na neki manje važan element ili lik u prizoru, da bi se potom vratio na prvotni prizor ali ključno izmijenjen, što podrazumijeva veliku → elipsu (odn. vremenski skok).

6. Varke zvukovnog nadovezivanja. Na montažnom prijelazu ambijentalni → zvuk (dijalog, ambijentalna muzika, ambijentalni šum) »prevlači se« preko → reza tako da se u prvo vrijeme stvara dojam o nastavku istog prizora (dijaloga, ambijenta), ali se potom pokaže da je to posve novi prizor. N. Burch takvo dijaloško i glazb. nadovezivanje naziva rimom. Ove se varke obično kombiniraju s varkama subjektivnosti, a kontinuitet šuma pojačava sve varke kontinuiteta.

Općenito, varkama diskontinuiteta možemo nazvati ona montažna rješenja s pomoću kojih se stvara dojam diskontinuiranoga montažnog prijelaza (a zapravo je kontinuirani). Ovaj je tip varki rijedak, jer takvo rješenje nije lako predočiti kao namjernu varku (a ne kao nenamjernu grešku).

Najčešće varke diskontinuiteta su:

1.Varka preskokom preko rampe. Pri praćenju istih osoba ili vozila preskoči se → rampa, što izazove dojam elipse, a potom se ispostavi da je u pitanju doslovni kontinuitet.

2. Varka fotografskog diskontinuiteta. Sastoji se, npr., u tome da početak sljedećeg kadra fotografski odudara (→ kontinuitet) od prethodnoga (npr. po tipu osvjetljenja, svjetlosnoj vrijednosti vrpce, kromatskoj dominanti i sl.), što izaziva predodžbu da je to insert ili nova sekvenca, a potom se pokaže da se radi o kontinuiranom nastavku prethodnog kadra.

3. Varka izostavljanjem motivacije montažnog prijelaza. Ova se varka postiže tako da se pogled s jednog dijela prizora prebacuje, bez ikakve prizorne motivacije, na posve drugi, raznorodni dio prizora, čime se izazove ili dojam eliptičnog praćenja prizora, ili promatračkog skoka u posve drugi prizor, ali se potom pokaže da je u pitanju doslovni kontinuitet.

Budući da se varke razotkrivaju, što podrazumijeva vrlo krupnu promjenu kognitivnog tumačenja montažnog prijelaza, one se pokazuju naglašenim postupkom, sredstvom → stilizacije montažnog prijelaza. Zbog svoga jakoga stilizacijskog djelovanja imaju posebnu retoričku službu. Varke kontinuiteta najčešće se upotrebljavaju na međusekvencijalnim montažnim prijelazima, a varke diskontinuiteta u onim scenama gdje je autorima važnija interpretacija općega prizornog stanja od praćenja sâmoga prizornog toka (→ naracija; montaža).

H. Tć.


Citiranje:
MONTAŽNE VARKE. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 26.10.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=3569>.

kratice i simboli