MONROE, Marilyn

traži dalje ...

MONROE, Marilyn (pr. ime Norma Jean Mortenson, po nekim izvorima Baker), am. glumica (Los Angeles, 1. VI 1926 — Hollywood, 4/5. VIII 1962). Nezakonito dijete hollywoodske montažerke negativâ narušena psih. zdravlja i norv. useljenika, djetinjstvo provodi po sirotištima i kao štićenica obitelji koje je čuvaju za novac. U 16. godini udaje se za mjesnog policajca od kojeg se ubrzo rastaje. Poznata postaje u 20. godini, pozirajući gola za kalendar »Zlatni snovi«. Na inicijativu H. Hughesa 1946. sklapa ugovor s kompanijom 20th Century-Fox i mijenja ime, no kako je za producenta D. F. Zanucka tek jedna od mnogobrojnih ljepotica, već nakon nekoliko vrlo malih uloga gubi posao. Tek agent J. Hyde naslućuje u njoj »nešto ekstra« i nalazi joj ulogu u filmu Džungla na asfaltu (1950) J. Hustona. U njezinoj interpretaciji lik ljubavnice postarijeg advokata-zaštitnika (L. Calhern) zrači prirodnom erotičnošću kojom će ubrzo zasjeniti sve hollywoodske suparnice (sl. ulogu glumi i u filmu Sve o Evi, 1950, J. L. Mankiewicza /uz G. Sandersa/). Otada dobiva sve veće uloge (u kompanijama 20th Century-Fox, MGM i RKO), iskazujući u filmovima Majmunska posla (1952) i Muškarci više vole plavuše (1953) H. Hawksa te — kasnije — Sedam godina vjernosti (1955) i Neki to vole vruće (1959) B. Wildera izvorni talent komičarke. Vrhunskom zvijezdom i novom »boginjom seksa« postaje ulogom nevjerne žene koju ubija suprug (J. Cotten) u filmu Niagara (1953) H. Hathawaya, kojom se svrstava i među 10 najkomercijalnijih am. glumaca (kao i 1954. i 1956). Popularnost povećava i udajom (1954) za »nacionalnoga sportskog heroja« — igrača baseballa J. Di Maggija. Ambicije joj rastu, pa glumi i dramsku ulogu (svoju najkompleksniju) barske pjevačice-skitnice u Autobusnoj stanici (1956) J. Logana, a odvažuje se i na riskantan nastup uz slavnog L. Oliviera u njegovom filmu Princ i plesačica (1957); sredinom 50-ih godina s fotografom M. Greeneom suosniva vlastitu tvrtku Marilyn Monroe Productions. Nesigurna u svoju glum. nadarenost, pohađa tečajeve glume u newyorškom Actors' Studiju (kod L. Strasberga); ondje upoznaje i svoga 3. supruga, »američkoga intelektualnog heroja« — dramatičara A. Millera. Na samom početku 60-ih godina, usprkos činjenici da je na vrhuncu popularnosti i još uvijek iznimno privlačna, osjećajući raskorak između već stvorenog mita o sebi i dubokih osobnih proturječnosti, doživljuje psih. slomove te postaje sve ćudljivija na snimanjima (otpuštena je u toku realizacije filma Nešto se mora i pružiti G. Cukora / koji ostaje nedovršen /, iako preostali materijali nagovještaju njezinu najbolju ulogu) i nesređenija u privatnom životu (ljubavna afera s partnerom Y. Montandom, rastava od A. Millera, zagonetna veza s predsjednikom J. F. Kennedyjem). Umire pod nerazjašnjenim okolnostima (nesretni slučaj?, samoubojstvo?, umorstvo?). Nastupila je u 30 filmova.

Plavokosa, izazovne vanjštine, na prvi pogled »industrijski proizvod« Hollywooda, no zapravo jedinstveni spoj → nimfete, → naivke i → pin-upa (pa i tzv. priglupe plavuše), uz to izrazito spontana i senzibilna (što je činilo deplasiranima dileme o njezinoj nadarenosti), bila je osvježenje i novost u tipologiji star-sistema. Najimitiranija je glumica 50-ih godina (J. Mansfield, M. Van Doren, Sh. North, D. Dors, A. Ekberg) za koju se — nakon smrti — bezuspješno traži »zamjena« (npr. C. Baker ili V. Lisi). Simbol uspješnosti i hollywoodskog glamoura, istodobno i njihova žrtva te primjer naličja »američkog sna« (ženski pandan J. Deanu), nakon tragične smrti na vrhuncu slave postaje legenda i kult-ličnost novih generacija. O njoj su napisane mnogobrojne »hagiografije«, snimljeno nekoliko igr. filmova koji asociraju na njezinu karijeru kao i kompilacijski dokum. film Marilyn (1963) D. L. Wolpera, te mnogi tv-programi.

Ostale važnije uloge: Dame iz zbora (Ph. Karlson, 1948); Sretna ljubav (D. Miller, 1949); Desni kroše (J. Slurges, 1950); Ljubavno gnijezdo (J. M. Newman, 1951); Sudar u noći (F. Lang, 1952); Ne treba kucati (R. W. Baker, 1952); Nismo oženjeni (E. Goulding, 1952); Priče iz predgrađa (omnibus, epizoda H. Kostera, 1952); Kako se udati za milijunaša (J. Negulesco, 1953); Nema posla kao što je šoubiznis (W. Lang, 1954); Rijeka bez povratka (O. Preminger, 1954); Daj da se volimo (G. Cukor, 1960); Neprilagođeni (J. Huston, 1961).

LIT.: J. Franklin/L. Palmer, The Marilyn Monroe Story, New York 1953; L. Zanetti/G. Calzolari, Marilyn Monroe, Milano 1955; T. Giglio, Marilyn Monroe, Parma 1956; P. Martin, Will Acting Spoil Marilyn Monroe?, Garden City 1956; M. Zolotow, Marilyn Monroe, New York 1960; G. Carpozzi jr., Marilyn Monroe; Her Own Story, New York 1961; M. Conway/M. Ricci, The Films of Marilyn Monroe, New York 1964; E. Wagenknecht, Seven Daughters of the Theatre, Norman 1964; M. Durán, Vida y muerte de un mito, Ciudad de México 1965; S. Reiner, La tragédie de Marilyn Monroe, Paris 1965; E. P. Hoyt, Marilyn: The Tragic Venus, New York 1965; E. Wagenknecht (urednik), Marilyn Monroe: A Composite View, New York 1969; F. Lawrence Guiles, Norma Jean: The Life od Marilyn Monroe, New York 1969; A. Kyrou, Marilyn Monroe, Paris 1972; N. Mailer, Marilyn Monroe: A Biography, New York 1973; M. McCreadie (urednica), The American Movie Goddess, New York 1973; J. Mellen, Marilyn Monroe, New York 1973; J. Hembus, Marilyn Monroe: Die Frau des Jahrhunderts, München 1973; J. Kobal (urednik), Marilyn Monroe: A Life on Film, New York 1975; R. F. Saltzer, The Life and Curious Death of Marilyn Monroe, New York 1975; B. Stern, Marilyn Monroe, Paris 1982.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

MONROE, Marilyn. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3558>.