MODOT, Gaston

MODOT, Gaston, franc. glumac, scenarist, producent i redatelj (Pariz, 31. XII 1887 — Pariz, 20. II 1970). Sin arhitekta, studirao arhitekturu i učio slikarstvo. Do 1907. slikar na Montmartreu (s Picassom, Modiglianijem i dr.). Od 1909. surađuje na serijalima tvrtke Gaumont, a od 1910. u njima i glumi. Širokih interesa, blizak intelektualnoj avangardi, jedan je od rijetkih glumaca koji je umj. ambicije znao pomiriti s težnjom za komerc. uspjehom (tako poč. 10-ih godina u Camargui proizvodi seriju franc. vesterna). Uz nastupe u mnogim komerc. filmovima, često je bez honorara ili u posve malim ulogama glumio u djelima redateljâ-novotarâ (G. Dulac, L. Delluc) ili pomagao mladima u njihovim prvim projektima (J. Becker). Visok i vitak, atletskog stasa, crne kose i očiju, s podjednakim se uspjehom — mada predodređen za uloge ljubavnikâ — ogledao u herojskim, dramskim i komičnim likovima. Osobito su zapažene njegove uloge negativca u filmu Pod krovovima Pariza (R. Clair, 1930), zaljubljenog egoista u Zlatnom dobu (L. Buñuel, 1930), vojnika u Zastavi (J. Duvivier, 1935), seljaka u filmu Život pripada nama (J. Renoir, 1936), inženjera u Velikoj iluziji (J. Renoir, 1937), jednog od dobrovoljaca u Marseljezi (J. Renoir, 1938), lovočuvara u Pravilima igre (J. Renoir, 1939) i slijepca u Djeci raja (M. Carné, 1944). Smatra ga se glumcem koji je igrao u najviše remek-djela franc. kinematografije. Režirao je film Mučenje nadom (La torture par l'espérance, 1928), a autor je i više scenarija (najuspjeliji za film Mi, klinci, 1941, L. Daquina).

Ostale važnije uloge: Španjolski praznik (G. Dulac, 1919); Groznica (L. Delluc, 1921); Nène (J. de Baroncelli, 1923); Čudo vukova (R. Bernard, 1924); Budnost oružja (J. de Baroncelli, 1925); Carmen (J. Feyder, 1926); Brod izgubljenih (M. Tourneur, 1929); Fantom sreće (R. Schünzel, 1929); Fantômas (P. Fejos, 1931); 14. juli (R. Clair, 1932); Lukrecija Borgia (A. Gance, 1935); Pépé le Moko (J. Duvivier, 1936); Gospođica doktor (G. W. Pabst, 1937); Kraj dana (J. Duvivier, 1939); Posljednji adut (J. Becker, 1942); Antoine i Antoinette (J. Becker, 1946); Šutnja je zlato (R. Clair, 1947); U osvit zore (L. Daquin, 1949); Ljepota đavola (R. Clair, 1949); Sastanak u srpnju (J. Becker, 1949); Zlatna kaciga (J. Becker, 1952); To se zove zora (L. Buñuel, 1955); French Can-Can (J. Renoir, 1955); Helena i muškarci (J. Renoir, 1956); Ljubavnici (L. Malle, 1958); Testament doktora Cordeliera (J. Renoir, 1959); Đavao i deset zapovijedi (J. Duvivier, 1962);